Telećan, Dinko

Dinko Telećan

Rođen 1974. godine u Zagrebu, gdje je na Filozofskom fakultetu diplomirao filozofiju i anglistiku. Trenutno studira sinologiju na istom fakultetu. Objavio zbirke pjesama Kreševa (1997), Vrtovi & Crvena mijena (2003), Iza (2005) i Plast igala (2011), knjigu Sloboda i vrijeme (2003), putopisne knjige Lotos, prah i mak (2008) i Azijska suita (2015), zbirku eseja pod naslovom Pustinja i drugi ne-vremeni ogledi (2009) i roman Dezerter (2013). Pjesme su mu objavljivane u brojnim domaćim časopisima, a kraći izbori iz opusa prevedeni na njemački, engleski, mađarski, španjolski, galješki, rumunjski, grčki, makedonski, slovenski, slovački i katalonski (dvojezična zbirka Cada oliva és un estel fos, Barcelona, 2010., s Markom Pogačarom). Pjesme na engleskom uvrštene su mu u antologije Poets’ Paradise, The Fancy Realm i Poetic Bliss (Guntur, Indija, 2010-2012). Koscenarist je animiranog filma Plima Alena Zanjka (2011).

Prevodi prozu i poeziju, teorijska i publicistička djela s engleskog i španjolskog jezika. Dosad objavio više od 70 knjiga u prijevodu. Prevodio, među ostalima, R. Bolaña, J. L. Borgesa, J. Cortázara, H. Džubrana, T. Eagletona, R. Flanagana, J. G. Frazera, R. Gravesa, S. Greenblatta, W. Morrisa, E. Sabata, D. H. Thoreaua i S. Žižeka. Prevodi i za radio i televiziju. Povremeni je vanjski urednik i lektor u književnom izdavaštvu te od 2009. honorarni urednik na Trećem programu Hrvatskoga radija, na kojemu je uređivao emisije Svjetska proza, Ogledi i rasprave te Lica okolice, a odnedavno i emisiju o svjetskoj književnosti Do korica. Ukupno uredio više od 200 radijskih emisija.

Sudjelovao na književnim festivalima u Užicu (Srbija, Na pola puta, 2009), Jaipuru (Indija, 2010), Santa Cruz de Tenerifeu (Kanarski otoci, Španjolska, 2010), Wardhi (Indija, 2011), Zagrebu (pjesnički festival Stih u regiji, 2012), Bijelom polju (Crna Gora, 2012), Gunturu (Indija, 2012), Curtea de Argeşu (Rumunjska, 2013), Strugi (Makedonija, 2013), Solunu (Grčka, 2014), Thiruvananthapuramu (Indija, 2014) i Prištini (festival Polip, Kosovo, 2017). Boravio na spisateljskim rezidencijama u Pazinu (travanj 2013.), Tianjinu (Kina, rujan 2016.) i Prištini (Kosovo, svibanj 2017.).

Za prijevod Frazerove Zlatne grane nagrađen je 2003. godišnjom nagradom Društva hrvatskih književnih prevodilaca, a nagradu „Josip Tabak“ istoga društva dobio je i 2014. godine za prijevod knjige Pjesme: moj izbor Roberta Gravesa. Godine 2017. dobio je nagradu „Iso Velikanović“ za prijevod Gravesove Bijele božice. Dobitnik je prve nagrade na natječaju časopisa Zarez za najbolji esej 2005. Na Sajmu knjiga u Sarajevu 2006. nagrađen za najbolji nefikcionalni prijevod godine (Slavoj Žižek, Škakljivi subjekt). Knjiga eseja Pustinja ušla je 2010. u najuži izbor za nekoliko književnih nagrada (Nagrada Zvane Črnja, Vjesnikova nagrada, Kiklop). Dobitnik Europske nagrade za poeziju na pjesničkom festivalu u Curtea de Argeşu 2013. godine. Za roman Dezerter dobio je 2014. priznanje za knjigu godine koja pridonosi ozračju boljeg razumijevanja mirotvorstva, nenasilja i ljudskih prava. Dobitnik je nagrade „Sahitya Shree“ za doprinos književnosti na književnom festivalu koji je 2014. održan u indijskom Thiruvananthapuramu.

Od 2002. godine član Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika. Iste godine učlanjen je i u Društvo hrvatskih književnih prevodilaca, u čijem je Upravnom odboru bio od 2004. do 2010. godine. Od 2009. član je Hrvatskog društva pisaca, a od 2013. do 2017. Hrvatskog P.E.N. centra. Od 2015. član je Upravnog odbora Hrvatskog društva pisaca.

Kolačiće koristimo kako bismo poboljšali Vaše korisničko iskustvo. Ukoliko se slažete, tada prihvaćate korištenje kolačića i web stranice sukladno našoj politici privatnosti.