prošla sljedeća Katarza
101
Branimir Baron Brljević

Katarza

[proza]

prvo izdanje [digitalizacija]

knjiga je objavljena uz financijsku potporu grada zagreba i ministarstva kulture republike hrvatske

Otvori
Čitanja 5068
Preuzimanja 521
Ukupno 5586
Preuzmi
DPKM preporuča korištenje aplikacije Moon+ Reader za čitanje knjiga u EPUB formatu.

U hrvatskoj se književnosti rijetko pojavljuju pisci koji od teksta prave minsko polje, kod kojih je doslovno sve što uđe u narativnu građu premreženo žicom kroz koju je propuštena električna struja. Mi smo književnost koja je izrazito slaba kada su u pitanju čistači njene duhovne topike. Nekoliko je takvih knjiga, međutim, ipak bilo: Na rubu pameti Krleže, Cvitanovi romani, Daša Drndić. Kod ovih je pisaca koncentracija bila usmjerena na središnji ljudski akt kojega rezultat obično pokrivamo terminom korumpiranosti bića. Branimir Baron Brljević u svojoj Katarzi postupa donekle slično kao Krležin junak iz spomenuta romana, s time što je Brljević, za razliku od Krleže kojemu je glavni interes usmjeren prema „van“, u svoj račun unio i sebe. Nije blatna samo sredina, samo okruženje, nego sam od kala sastavljen i sam. Najblatnije je upravo ono što milje ocjenjuje kao najbolje u meni: pregršt citata i svladane škole, diplome koje su nam jedina prednost, jedini znak; mi smo papagaji koji konstantno ponavljaju naučene formule; između naših citata i našeg života nije moguće uspostaviti znak jednakosti; to su odvojeni svjetovi što između sebe korespondiraju jedino po načelu utilitarizma; doktorat, iako posve besmislena replikacija već bezbroj puta repliciranoga, ipak ima socijalnu ulogu – više nas cijene kumice na placu; naš ključni doprinos je, zapravo, obična topla voda. Ekstremni subjektivizam Brljevićeva pripovijedanja proziva Kierkegaardov egzistencijalizam ili, točnije, njegov subjektivitet; jedina točka iz koje je moguć prodor prema izgubljenoj nevinosti nadaje se u središtu vlastita bića. Protivnost naratorovu subjektivizmu u velikim je sistemskim filozofijama tipa Ernesta Blocha i napose Hegela; iritantna je njihova neuključenost u zbilju. A zbilja, to sam ja! Međutim, dekartovski cogito s Brljevićem nema nikakve veze – iz njega proizašli socijalni sustavi s pratećim znanstvenim sklopovima najobičnije su klopke iliti skloništa. Katarza je objavljena prije tridesetak godina, autor je u međuvremenu praktički nestao s tlorisa domaće književnosti, pa je onda ton kojim je prvi puta u tu književnost Katarza ušla jedina, zapravo, intonacija s kojom je moguć uspjeli povratak „na mjesto zločina“: nepoštedno razračunavanje s okolinom u sebi i oko sebe, skidanje svlakova kojekakvih izmaštanih sebstava, demaskiranje lažnosti – sve nam je to potrebno, ako ne i potrebnije, danas nego li je bilo prije tri desetljeća. Njegov junak jedva da se miče sa šanka gdje ispijajući kavu i pušeći cigarete svodi svoje životne bilance skalpelom naoštrenim tradicionalnim europskim mišljenjem protiv čijih tautologija također neprestano radi. Sve vidjeti vlastitom mišlju, njegov je motto, a prepreke u vidu dresiranog obrazovanja zaobići ili porušiti. Kroz taj prodor pokušati pronaći spas. Odnosno katarzu.

Dario Grgić

Kolačiće koristimo kako bismo poboljšali Vaše korisničko iskustvo. Ukoliko se slažete, tada prihvaćate korištenje kolačića i web stranice sukladno našoj politici privatnosti.