Mediji, propaganda i sistem | Noam Chomsky

Robert Posavec

UVOD

 

U razvijenim demokracijama, objašnjava Chomsky, narod se najefektivnije može kontrolirati kontroliranjem misli. Misli su one koje mogu odvesti do djela te ih je stoga potrebno držati na uzici. U svome dugogodišnjem radu, Chomsky razotkriva ulogu medija u cjelokupnome sustavu kontrole i nadziranja, kojim upravljaju megakorporacije, odnosno privatno bogatsvo. Po njemu, mediji imaju presudnu ulogu u sustavu indoktrinacije, zajedno s obrazovnim ustanovama, sveučilištima i koledžima, počevši već od najranijih dana, od samoga vrtića. Sustav indoktrinacije jest taj koji nas uči kako se trebamo ponašati, što trebamo misliti i zastupati.

Takve stvari, kaže Chomsky, se mogu lako otkriti pratimo li medije te pokušamo otkriti njihovu strukturu. “Struktura medija je vrlo slična ostalim institucijskim strukturama”, čiji je cilj proizvodnja intelektualne i poslovne elite koja će podržavati interese moćnih. Dakle, proizvodnja “odgovornih ljudi” koji trebaju stvari preuzeti u svoje ruke. Ti “odgovorni ljudi” posjeduju određenu moć, aktivno sudjeluju u političkome životu, dogovaraju kandidate za izbore, te, duboko indoktrinirani, kontroliraju, ili barem pokušavaju kontrolirati, “zbunjeno stado pasivnih promatrača” koji nisu sposobni odlučivati sami za sebe, te, zbog tog razloga, kontrolu nad njihovim životima moraju preuzeti “odgovorni pojedinci”.

Da bi određene stvari bile otkrivene potrebno je mnogo rada i ustrajnosti te povezanost s određenom grupom (formalnom ili neformalnom), organizacijom, pokretom. Chomsky naglašava da je određene istine teško otkriti kao “usamljeni pojedinac” jer pojedinac “nema pristup alternativnim izvorima informacija”. Alternativni izvori informacija su vrlo važni u današnjemu svijetu, u kojemu vlada nekoliko korporacija i u kojemu mediji, uglavnom, pripadaju određenome lancu. Slika stvarnosti koju ti mediji prikazuju je vrlo često u suprotnosti sa stvarnim problemima i teškoćama. Probleme malih ljudi mainstream mediji redovito izostavljaju, ili, ako se već odluče na to, spominju besmislene stvari vezane uz njihove vlade i gospodare. U takvoj situaciji su alternativni izvori neophodni želimo li saznati pravu sliku svijeta i baviti se realnim problemima.

Jedan od alternativnih izvora informacija predstavljaju i kompjutorske mreže, koje Chomsky naziva “elitnom privilegijom”. Usporedimo li broj priključenih s brojem ljudi na svijetu, vidjet ćemo da, u biti, mali broj ljudi ima pristup takvome izvoru informacija. Svejedno, taj je izvor informacija vrlo bitan te je u nekoliko slučajeva odigrao ključnu ulogu u širenju relevantnih informacija (ponekad baš to ‘relevantno’ predstavlja problem kad su u pitanju kompjutorske mreže). Jedan od tih slučajeve jest slučaj meksičke pokrajine Chiapas. U Chiapasu je 1994. izbila pobuna potlačenih Indijanaca i jedini izvor koji je permanentno opskrbljivao informacijama su bile kompjutorske mreže. Takvih primjera ima mnogo.

No, nisu kompjutorske mreže jedini alternativni izvor informacija. Mnogi pokreti i mnoge grupe posjeduju vlastite knjižnice, arhive, dokumentacijske centre koji sadrže građu koju je u mainstream tisku nemoguće pronaći. “Izvora je mnogo, samo trebate držati oči otvorenima”, kaže Chomsky.

Ova knjiga predstavlja svojevrstan uvod u analizu i kritiku medija Noama Chomskog. On se već tridesetak godina bavi, između ostalog, proučavanjem medija, te ovaj zbornik predstavlja radove od 80-ih do današnjih dana. Možda je važno napomenuti da su najznačajniji radovi Chomskog vezani uz propagandu i medije nastali potkraj 80-ih, od kojih se, pak, ističu “Manufacturing consent: the political economy of mass media” te “Necessary Illusions: Thought Control In Democratic Societies”.

Kolačiće koristimo kako bismo poboljšali Vaše korisničko iskustvo. Ukoliko se slažete, tada prihvaćate korištenje kolačića i web stranice sukladno našoj politici privatnosti.