Snaga utopije : anarhističke ideje i prakse u drugoj polovici 20. stoljeća | Dražen Šimleša

MALI TEČAJ DEMOKRACIJE – COINTELPRO

 

Suprotno uvriježenom mišljenju koje vjeruje da je suludo pružati otpor ovom najmoćnijem carstvu…
Ali ono što nam povijest pokazuje je da su današnja carstva sutrašnji pepeo, da ništa ne traje vječno i da ne pružanje otpora znači pristanak na ugnjetavanje samog/e sebe.
Najveći oblik zdravog razuma kojeg netko može izraziti je pružiti otpor sili koja pokušava obuzdati, pritiskati i slomiti ljudski duh.
Mumia Abu-Jamal

 

Danas je uvriježeno mišljenje kako u visoko razvijenim kapitalističkim zemljama nema kolektivnog kršenja temeljnih ljudskih sloboda i prava od strane države ili njenih institucija. Oni slučajevi koji uspiju probiti medijsku blokadu i prisile vlast na komentar, odmah se bacaju iza kulisa s objašnjenjem da se nepravda slučajno prošuljala kroz neminovne rupe u zakonu i sistemu. Da za nepravdu nisu potrebne rupe u zakonu, već u srcima i glavama najvećih moćnika pokazalo nam je prethodno poglavlje, a to je samo mali dio policijske represije u svijetu. Zapadni eldorado do kojeg se pokušavaju probiti optimistični ljudi nezadovoljni vlastitim diktaturama nije ništa više do spektakularna fatamorgana, što oaze stalno premješta korak dalje, nudeći i dalje pijesak, pijesak, pustinju. Na žalost, udarac fatamorgane nije privid, već ima strukturu i poruku, a njegova konačnost ovisi o procjeni opasnosti za idiličnu sliku. To nisu pričice iz dalekih diktatura. Tako i ovdje autoritarni gazda piše povijest, nadgleda vojne i civilne parade, broji i uzima, vodi ljubav kad vara i vara kad vodi ljubav… Jedina je razlika što u zapadnim demokracijama čeka u zasjedi, napada s leđa, umiruje javnost, ali i dalje je njegova zadnja prije odjave programa. Jednostavno, takva su pravila igre. Cijeli proces obrađuje tvornica snova.

Cointelpro nije proizvod s hollywoodskih brda, već tajni program FBI-a iz ’60-ih s ciljem da razbije slobodarske krugove u SAD-u. Nakon što uobičajeni postupci protiv radikalne opozicije (ismijavanje, vulgarno dosađivanje i razni oblici tužbalica za politički aktivizam) nisu donijeli zadovoljavajuće rezultate, Biro je tajnim podvalama i ubojstvima krenuo uništiti radikalne političke grupe i organizacije, istim metodama kod kuće, kojima je CIA postala poznata u inozemstvu. Ilegalnim akcijama uništavani su ljudi čija je aktivnost ustavom zajamčena. Ovakav teror ne treba čuditi ako se zna da je osnivač i dugogodišnji direktor FBI-a, ozloglašeni J. Edgar Hoover instrumentirao svoje agente da “razotkriju, ometaju, razbiju i bilo kako neutraliziraju” aktivnosti različitih “subverzivnih” organizacija, a koje se mogu okarakterizirati kao prijetnja nacionalnim interesima. Counterintelligence Program – Cointelpro je započeo ’60-ih godina i u njemu su sudjelovale i druge državne institucije uz vodeći FBI. Tako su se agenti FBI-a infiltrirali u socijalne servise crkvi koje su pružale utočište izbjeglicama iz El Salvadora i Gvatemale, špijunirani su aktivisti za radnička prava, aktivisti za nuklearno razoružanje špijunirani su od strane američke mornarice, napadane su grupe za politička prava afroamerikanaca (posebno Black Panther Party), grupe za prava Indijanaca… Cointelpro je otkriven 1971. godine kada ga je netko nepoznati dostavio medijima i zbog pritiska javnosti Kongres je proveo istragu. Samo dvoje agenata je osuđeno, a nekoliko ih je umirovljeno. Obećan je prekid svih sličnih akcija i najavljen je novi FBI. No, Cointelpro je nastavljen pod drugim ili nikakvim imenima i u sedamdesetima, pa sve do danas, s još tragičnijim posljedicama svojih pustošenja. M. Wesley Swearingen, umirovljeni agent FBI-a tvrdi da je Cointelpro napisan još 1956. godine, a traje još i danas, ali se više ne stavlja na papir gdje ga se može razotkriti. U ’70-ima je Cointelpro nastavljen; napadima na američka indijanska plemena; jedan od najaktivnijih pripadnika Crnih pantera, Elmer Geronimo Pratt je u namještenom procesu osuđen na višegodišnju robiju zbog pljačke i ubojstva koje nije počinio (unutar Cointelpro-a ubijeno je ukupno 38 pripadnika Crnih pantera), a 1997. godine nakon 25 godina robije Pratt je pušten zbog, kako je rečeno, proceduralnih pogrešaka, jer je ustanovljeno da je glavni svjedok, Julius Butler, bio informator FBI-a, policije Los Angelesa i okružnog sudstva, što je zatajeno na suđenju; špijunirani su i Vijetnamski veterani protiv rata; feminističke i lezbijske skupine… Nije samo FBI činio grozne stvari pod izlikom brige za nacionalnu sigurnost, već je opća klima među državnim institucijama koje se temelje na oružanoj sili bila ubilačka.

Priča o uništenju skupine Move je toliko zastrašajuća da se čini nevjerojatnom.[1] Bezobzirnost američkih vlasti dosegla je nacističke pogrome i politiku koju su prakticirati prema toj grupi afroamerikanaca možemo ocijeniti bez imalo pretjerivanja genocidnom. Move je bio prva grupa afroamerikanaca nakon Crnih pantera koja je zagovarala samoorganiziranje i legitimnost obrane. Izvori njihova učenja nalaze se u radu njihova osnivača Johna Africe, a nastali su u ranim ’70-im kao radikalna ekološka, beskompromisna, samoeducirajuća komunalna grupa vegana koji su uglavnom jeli sirovu organsku hranu. Grupu čine uglavnom afroamerikanci, ali bez ekskluzivizma. Tijekom ranih ’70 živjeli su u Powelton Villageu (Philadelphia) i radili u susjedstvu na pitanjima čistoće ulica, pronalaska smještaja beskućnicima, obrazovanja, intervenirajući u obračunima bandi… 1973. godine su organizirali proteste ispred ZOO-a u Philadelphiji zbog eksploatacije zatvorenih životinja, zbog čega su pretučeni, zatvoreni i naplaćen im je enorman račun za akciju. Do 1974. godine Move je poznata politička grupa koja organizira različite političke proteste. Sve njihove akcije ukazivanja na nepravdu u društvu imale su nenasilan oblik. Kada su i druge grupe počele podržavati Move organizirajući dobrotvorne akcije za njih, glavna figura u gradskoj vlasti ’70-ih, Frank Rizzo – bivši policajac, odlučio je bijesan uništiti Move. Nasilje prema njima je raslo sa sve većom popularnošću koju su osvajali svojim aktivizmom.

18. svibnja 1974. godine policija je presrela Lessing i Janet Africu i grubo postupala s njima, iako su obje upozorile policiju na njihovu trudnoću. I Lessing i Janet su izgubile djecu.

29. travnja 1975. godine tijekom demonstracija protiv policijske brutalnosti, Alberta Africa je uhapšena i odvezena u policijsku stanicu. Tamo je odvučena u ćeliju zavezanih ruku i nogu, držala su je četiri policajca dok ju je upraviteljica udarala u trbuh i vaginu. Alberta je bila trudna, izgubila je dijete.

28. ožujka 1976. godine nakon što je sedmero pripadnika pušteno iz zatvora policija je došla u kuću Move-a tvrdeći da rade buku i nered. Napali su ih i počeli tuči tako jako da su pripadnici Move-a dobili frakture lubanja i potrese mozga, a ruke su im slomljene. Tijekom napada Janine Africa je bačena na pod i policajci su počeli skakati po njoj i gaziti je. U rukama je nosila tri tjedna staru bebu Life Africu. Bebina je lubanja smrskana. Nijedan policajac nikada nije osuđen zbog ubojstva djeteta.

5. studenog 1976. godine dvadeset pripadnika/ca Move-a je pozvano da se pojave na sudu. Nekoliko ih je zadržano u zatvoru. Dok su išli prema ćelijama, šerif Jerry Saunders je počeo tuči mladog Dennisa Africu, iako je ovaj bio u lisicama. Kao što se policija i nadala, drugi su priskočili Dennisu u pomoć i svi su pretučeni. Policija je nakon toga krenula u lov na ostale članove grupe i još je troje uhapšeno i terorizirano. Među njima je bila i Rhonda Africa koja je bila u devetom mjesecu trudnoće. Rhonda je sutradan rodila dijete puno masnica, nagnječenih mjesta i drugih ozljeda. Beba je umrla.

20. svibnja 1977. godine ostali iz grupe su počeli protestirati na zemljištu ispred svoje kuće, zahtijevajući puštanje političkih zatvorenika, njihovih prijatelja i članova obitelji. Ovog puta članovi su nosili puške za samoobranu, ako policija opet napadne. Nisu više željeli tajne smrti – ako će ih policija htjeti ubiti morat će to učiniti na javnom mjestu. Policija je odgovorila dižući optužbe protiv jedanaestero članova grupe te je započela nadgledanje grupe 24 sata dnevno. U tom višemjesečnom razdoblju policija je pokušavala na sve načine odvojiti Move od kuće, čak i izgladnjivanjem.

8. kolovoza 1978. godine policija započinje potpunu invaziju na kuću. Prilikom napada na kuću ljudi iz Move-a su se sklonili u podrum. U suradnji s policijom vatrogasci su počeli puniti podrum s vodom, prisiljavajući starije da nose djecu i životinje kako se ovi ne bi utopili. Policija je zatim bacila suzavac i počela luđački pucati na kuću. U toj rafalnoj paljbi smrtno su pogodili i jednog svog, policajca James Rampa, a ozlijeđeno je još i troje policajaca i troje vatrogasaca. Prisiljeni vodom, suzavcem i pucnjavom svi iz Move-a su izašli van iz kuće. Dvanaestoro odraslih je uhapšeno i prebijeno. Delbert Africa je udaren s kundakom od puške i nakon što je pao na zemlju policajac ga je vukao za kosu i tako navlačio po ulici. Drugi policajac je tada sjeo na njega udarajući ga u glavu, bubrege i spolovilo. Iako je kuća bila dokaz (i kao takva zaštićena) da ljudi iz Move-a nisu pucali, policija je do podneva s buldožerom poravnala cijelo područje. Među dvanaest uhapšenih bilo je troje ljudi koji nisu bili poznati kao Move članovi i njima je dozvoljeno da se javno odreknu grupe i slobodno odu. Consuewella Dotson Africa je to odbila i kao jedna od pripadnica grupe je osuđena na 10-20 godina zatvora. Ostalih devetoro je osuđeno u farsičnom procesu za smrt onog policajca na 30-100 godina. Kada su sutradan u talk-showu pitali suca tko je ubio Jamesa Rampa, on je ljigavo odgovorio: “Nemam pojma.” Tisuće ljudi sudjeluje u demonstracijama.

Slijedećih sedam godina pripadnici Move-a su procesuirani zbog terorizma, a oni koji su ostali na slobodi su i dalje tražili oslobađanje političkih zatvorenika i stvorili su novu komunalnu kuću u Osage aveniji. U strahu od novih policijskih napada utvrdili su kuću.

11. svibnja 1985. godine izdani su nalozi za uhićenje za petero članova zbog terorizma i oružanih prekršaja.

12. svibnja 1985. godine policija je ispraznila cijelu ulicu u Aveniji.

13. svibnja 1985. godine u 6 sati ujutro započeo je napad preko 600 policajaca u vojnom stilu na kuću u kojoj su živjeli ljudi iz Move-a. Policija je bila naoružana: suzavcem, vodenim topovima, shotgunovima, uzijima, automatskim puškama M-16, prigušivačima, 20mm-skim protutenkovskim(?!) oružjem, 50 kalibarskom strojnicom, preko 150kg C-4 eksploziva. Od 6 ujutro do 7:30 policija je ispalila 10.000 komada raznog streljiva. Pokušali su i s eksplozivom srušiti kuću, ali nisu uspjeli. Tada je helikopter bacio zapaljivu bombu na krov kuće i vatra, koja je bila toliko jaka i bez kontrole, proširila se na slijedećih 60 kuća u nizu. One koji su odlučili ne izgorjeti, policija je odmah ubijala čim bi izašli van iz kuće. Prikazani su u medijima i od policije kao suicidalni kultisti i optuživani su za podmetanje požara pod vlastitu kuću.

Jedanaestero ljudi iz Move-a je ubijeno, od toga petero djece. Preživjela je samo Ramona Africa koja je kasnije osuđena na sedam godina zatvora i dječak Birdy Africa koji je stavljen pod nadzor države. Ni ovaj nezapamćeni zločin nije uspio uništiti Move.

1991. godine stvorili su novu komunalnu kuću u Kingsessing aveniji. Policija je nakon sedam mjeseci saznala za nju i u suradnji s medijima započela novu krvavu kampanju. Od tada svaki dan očekuju napad. Trenutno je devetoro pripadnika Move-a u zatvorima AmeriKKKe. Pripadnici Move-a koji su izašli iz zatvora nastavili su raditi na oslobađanju svih političkih zatvorenika. Alberta Africa je puštena 1988. godine nakon sedam godina u zatvoru, Alfonso Africa (1990/5), Ramona Africa (1992/7), Sue Africa (1992/12), Carlos Africa (1993/12), Consuewella Africa (1994/16).

Cointelpro i dalje caruje u glavama snaga poretka u SAD-u. Mumia Abu-Jamal je od rane mladosti pisao u novinama Crnih pantera. Također je kasnije pisao priču o grupi Move pokušavajući probiti medijsku blokadu i laž o njima. Neiscrpne energije pisao je o rasnim i socijalnim problemima u Philadelphiji i šire, a obavljao je i dužnost predsjednika Asocijacije crnih novinara u Philadelphiji. 1981. godine ugledavši policajca kako tuče njegovog brata, izašao je iz taxija uzevši pištolj za koji je imao dozvolu. Policajac ga je upucao u trbuh i Mumija je izgubio svijest. Tri dana kasnije, kada je došao k svijesti, optužen je za ubojstvo policajca koji je pucao na njega. Svi materijalni dokazi pobijali su priču policije: kut ulaska metka u policajčevo tijelo; po raspršenim zrncima baruta dokazalo se da je udaljenost s koje se pucalo bila duža od mjesta na kojem je bio Mumija; kalibar pištolja iz kojeg je ubijen policajac nije bio isti kao Mumijin, što je zatajeno na sudu… Policajac koji je tvrdio da je Mumija priznao ubojstvo, to je objavio dva mjeseca nakon što se priznanje navodno dogodilo. Drugi policajac koji je zapisao u zapisnik da “crnčuga izjavljuje da je ponijela pištolj, ali nije pucala” za vrijeme suđenja je bio nedostupan na godišnjem odmoru. Svi dokazi u korist Mumije su ignorirani, a FBI je osigurao nekoliko uobičajenih svjedoka za takve prilike, bijelu porotu i provjerenog suca, člana “policijske bratovštine”. Mumija je osuđen na smrt, a sudac je kao najteži dokaz njegove krivice naveo slijedeći dijalog sa suđenja:

Tužitelj Mumiji: “Da li ste ponovno oživljavali slogan – ‘All power to the people’?”

Mumija: “Da.”

Tužitelj Mumiji: “Da li smatrate da su vaše akcije, kao i vaša filozofija sukladne citatu – ‘Politička moć izrasta iz cijevi pištolja’?”

Mumija: “Vjerujem da je Amerika dokazala da je taj citat istinit.”

Iskaz ključne svjedokinje koja je tvrdila da je vidjela Mumiju kako puca, pobijalo je svjedočenje druge osobe, koja je tvrdila da je vidjela treću osobu kako bježi niz ulicu, a da je službena svjedokinja na mjesto nesreće došla tek kasnije. Njegovo svjedočenje je zanemareno. Mumija Abu-Jamal je od tada postao jedan od najpoznatijih političkih zatvorenika u svijetu. Za njega se organizira bezbroj benefit akcija i samo ga je pažnja svjetske javnosti već nekoliko puta spasila od izvršenja smrtne presude. 13. listopada 1999. godine guverner savezne države Pennsylvanije Ridge je potpisao novu odluku o izvršenju smrtne presude nad Mumijom za 2. prosinca 1999. godine. U cijelom svijetu pokrenuta je Emergency Response Network koja se aktivira kada političkim zatvorenicima/ama prijeti izvršenje smrtne kazne. Organizirane su akcije solidarnosti kroz tribine, projekcije, koncerte, demonstracije… U samoj Philadelphiji je protestiralo 30.000 ljudi. Federalni sud je odgodio izvrsenje kazne.[2]

Dina Fisher je u magazinu Anarchy No. 38/1993 ispričala svoje iskustvo s FBI-em. Kao učiteljica u alternativnoj srednjoj školi svjedočila je upadu FBI jedinica 1983. godine u škole kada su zaplijenili dokumente škole i porazbijali inventar čineći štetu od 40.000$. Zaposlenici škole vjeruju da je razlog napada velik broj portorikanskih učenika kojima se davala drugačija slika o imperijalizmu i radikalnim pokretima. FBI je objavio priopćenje u kojem se navodi da je prepad izveden zbog sumnje da se škola koristi kao tvornica za pravljenje bombi.

Najpoznatija akcija na tragu Cointelpro-a u ’90-ima je pokušaj ubojstva Judi Bari, najpoznatije aktivistice radikalne ekološke grupe Earth First. EF je stvorena 1979. godine kao opozicija reformističkim ekološkim organizacijama[3] sa spremnošću da se i fizički suprotstave uništavanju prirode i postoje dokazi da su već od tada špijunirani od strane FBI-a. Judi je aktivna još od studentskih dana kada je protestirala protiv američke intervencije u Vijetnamu. Pomagala je organizirati tužbu radnika koji su otrovani plinom iz pilane i kao njihova zastupnica pobijedila je na sudu, bez ikakvog pravnog iskustva. Posebne zasluge ima u feminizaciji EF-a, koja je do njenog dolaska i organizacijskih inovacija bila uglavnom muška i nomadska organizacija. Judi je uspostavljala kontakte s lokalnim zajednicama što je pospješilo njihovu borbu, a uporno je pokušavala probiti barijeru između ekoloških aktivista i radnika na sječi šuma. Judi je uspijevala radnicima objasniti da EF nije protiv njih, već protiv neselektivne sječe šuma, što će nas sve koštati. Kao takva, postala je opasna za šumarske korporacije koje plaše drvosječe da će izgubiti posao zbog akcija radikalnih ekologa. FBI-u je smetala njena politička aktivnost i akcije koje su povezivale uništavanje prirode s socijalnim poretkom u društvu. U proljeće 1990. godine su Judi i ostali aktivisti EF-a počeli dobivati prijeteća pisma. Kada je Judi to prijavila policiji, dobila je odgovor: “Kada te ubiju, onda ćemo istraživati.” 24. svibnja 1990. godine u autu pod njenim sjedalom postavljena je bomba. S njom je u autu bila prijateljica i također aktivistica EF-a Darryl Cherney. Obje su nekim čudom preživjele s brojnim fizičkim i psihičkim ozljedama. FBI je odmah došao na mjesto nesreće i medijima ponudio priču o teroristkinjama koje su skoro poginule od vlastite bombe. Zanimljivo je da FBI nikada nije pozvao Judi i Darryl na ispitivanje u policijsku stanicu, unatoč tvrdnjama da su jedine osumnjičene. Ubojstvo je pokušano upravo u trenutku kada je akcija EF-a za očuvanje šuma u Kaliforniji bila na vrhuncu očekujući Redwood Summer, najveću ikad organiziranu nenasilnu kampanju protiv sječe sekvoja. Nakon dva mjeseca, tužitelj okruga je odbacio sve optužbe zbog pomanjkanja dokaza. FBI je obustavio svaku daljnju istragu s obzirom da su od samog početka jedino Judi i Darryl bile na popisu osumnjičenih. Nakon godinu dana nemicanja s mrtve točke i FBI-evim pokušajem zaboravljanja slučaja, njih dvije su podigle civilnu tužbu protiv FBI-a i policije iz Oaklanda, optužujući ih za pokušaj sprječavanja njihovih ustavnih prava zaštite okoliša. Sakupile su preko 14.000 stranica dokaza i svjedočanstva preko 50 agenata FBI-a. FBI je tek nakon naloga suda predao sve spise i dokaze koje posjeduje o ovom slučaju. 1993. godine su otkrivene slike Judinog auta snimljene odmah poslije nesreće i jasno se vidjelo da je bomba bila centrirana ispod sjedala vozačice, a ne na zadnjem sjedištu kako je službeno tvrdio FBI. Pronađen je i tajni dokument FBI-evog šefa bombaškog odjela koji decidirano tvrdi da je bomba bila dobro skrivena ispod sjedala vozačice te da je bomba bila osjetljiva na kretanje uz ugrađeno vremensko odbrojavanje. Također je tvrdio da je bomba prije dizajnirana na tom mjestu da eksplodira, a ne da se to dogodilo slučajno. Agent Doyle, bombaški instruktor FBI-a koji je prvi stigao na mjesto nesreće i kasnije tvrdio da je vidio bombe na zadnjem sjedištu, nikada nije procesuiran jer mu je osiguran imunitet. Pronađeni su i stari dokumenti o infiltriranju FBI-evih agenata u EF, te o suradnji najviših glavešina šumarskih korporacija i FBI-a. Glavni agent koji je vodio ured FBI-a u San Francisku bio je Richard Held, od prije poznat po krvavim posljedicama akcija vođenih pod njegovim vodstvom. 1968. godine u Los Angelesu bio je vođa operacija koje su imale za cilj “neutralizirati crne ekstremiste” od kojih je, pored nekoliko ubojstava iz zasjede, najpoznatija namještaljka kojom je osuđen Elmer Geronimo Pratt. S ključnim svjedokom, Julius Butlerom, Held se susreo u vremenu koje je prethodilo samom slučaju 33 puta. Held je ostavio traga i u sukobu FBI-a i Americen Indian Movement-a kada su poginula dva agenta i jedan pripadnik indijanskog naroda. Vodio je i operacije koje su dovele do nikad razriješenog ubojstva 70 pripadnika AIM-a u rezervatu Pine Ridge, a slično kao i Mumiji Abu-Jamalu optužnica je namještena aktivistu za politička prava Indijanaca, Leonardu Peltieru. Od 1979. godine do 1985. godine bio je voditelj centra u Portoriku, kada je izradio dosjee 74.000 ljudi sumnjivih za podržavanje nezavisnosti Portorika. U operaciji kojom je FBI htio diskreditirati EF pred javnosti 1988. godine potrošeno je 3 milijuna dolara. Iako je zanijekao svoju umiješanost u Bari-Cherney slučaj, pronađeni dokumenti opisivali su njegova izvješća glavnom stožeru FBI-a kako bi se uvijek moglo preventivno djelovati, ako mediji previše saznaju. Samo dan prije nego je Judi Bari 1993. godine objavila dokazne fotografije njenog uništenog automobila, Held je dao ostavku u FBI-u i povukao se u prijevremenu mirovinu.

Isrpljena fizički i psihički, Judi Bari je umrla 2. ožujka 1997. godine od raka dojke. U njenu čast organiziran je Redwood Summer Justice Project, neprofitna organizacija unutar koje njeni prijatelji i simpatizeri nastavljaju voditi tužbu protiv FBI-a i policije iz Oaklanda.[4]

 

 

BILJEŠKE

1 Detaljnije o skupini Move vidi: Rabbix, Back On The Move, u Black Flag, No. 209/1997 i Friends of Move, 25 Years On The Move, 1996.

2 Detaljnije o Mumiji i svakodnevne vijesti vidi na: http://www.mumia.org

3 Organizacije koje dobivaju financijsku pomoć od najvećih zagađivača okoliša postale su vlastite karikature. Tako svjetski poznata National Wildlife Federation 63% svojih financijskih sredstava dobiva od korporacija kao što su Coca-Cola, General Motors, Exxon, Pepsi-Cola…. Sierra Club ima sponzore kao što su British Petroleum, Chemical Bank…. Vidi: Dubreta, N., Socijalna ekologija u djelu Murraya Bookchina, 1996; 119.

4 Detaljnije o životu ekološke aktivistice Judi Bari vidi na internetu: http://www.monitor.net/~bari/

Kolačiće koristimo kako bismo poboljšali Vaše korisničko iskustvo. Ukoliko se slažete, tada prihvaćate korištenje kolačića i web stranice sukladno našoj politici privatnosti.