Ahmatova, Ana
<     >

Ana Ahmatova

Rodila se 1889. u gradu BolÅ”oj Fontan kod Odese, a djetinjstvo je provela u Carskom Selu kod Peterburga. Studirala je u Kijevu i Peterburgu, a počela objavljivati stihove 1907. Prva knjiga Večer izaÅ”la je u Peterburgu 1912, a proslavila se u književnim krugovima sljedećim knjigom Brojanice (Četki). Godine 1910. udaje se za pjesnika N. Gumileva, s kojim posjećuje Pariz, gdje prijateljuje s talijanskim umjetnikom Amedeom Modiglianijem. Godine 1921. strijeljan je Nikolaj Gumilev, pod lažnom optužbom za proturevolucionarnu urotu, s kojim je djelovala u književnoj grupi akmeista, kao i O. MandeljÅ”tam, S. Gorodecki i dr. Početkom tridesetih uhićen je sin Lev Gumilev koji će tri puta provesti 14 godina u logorima. Od 1924. do 1940. nisu joj tiskane pjesme, iako je stvarala i pripremala knjige, pa je zato prevodila stranu poeziju radi preživljavanja. U to vrijeme stvara jedinstvenu poemu Rekvijem o vremenu staljinističkih čistki. Za vrijeme Domovinskog rata boravila je u evakuaciji u TaÅ”kentu (Uzbekistan), gdje je prijateljevala s Elenom, ženom M. Bulgakova. Često boluje i naporno radi u korist brojnih logoraÅ”a. Iz Saveza književnika je isključena 1946. (skupa s M. ZoŔčenkom) na zahtjev tajnika CK-a N. Ždanova (“ždanovizam”) zbog “bezidejnosti, pesimizma i dekadencije”. Tek poslije Staljinove smrti 1953. počinje lagana rehabilitacija i stjecanje slave u domovini i svijetu. Godine 1961. izlaze Pjesme (Stihotvorenija), a nominacija za Nobelovu nagradu se ne ostvaruje zbog Å”vedskih strahovanja da se ne ponovi “slučaj Živago”. Osim stihova, pisala je o sebi i svojim prethodnicima (PuÅ”kinu i Ljermontovu) te suvremenicima (Bloku i MandeljÅ”tamu te Modiglianiju). Značajna je Ahmatovina knjiga komparativnih istraživanja o pitanjima puÅ”kinistike te radovi o arhitekturi starog Peterburga. Dobila je talijansku nagradu Etna-Taormina i počasni doktorat SveučiliÅ”ta u Oxfordu. U rodnoj Odesi je pjesnikinji posmrtno podignut spomenik 1989, u Moskvi postoje tri, a u Peterburgu (jedanaesti po redu) krajem 2006. postavljen je veliki spomenik pred zatvorom gdje je donosila pakete sinu i mužu. Umrla je 5. ožujka 1966. u Domodedovu kod Moskve, poslije četvrtog infarkta.

Ahmatova je prva svjetska pjesnikinja, po tome Å”to je prva ostvarila svjetsku poeziju na ženske teme, odnosno, iz ženskog lika. Sama Marina Cvetaeva ju je prozvala “prvim Pjesnikom u ženskom obličju”, a ona je napisala da je “naučila žene govoriti”. Zvali su je i “duÅ”om Srebrnog vijeka”, kako Rusi zovu neobično plodno razdoblje prijelaza u XX. stoljeće, kada se dogodio rascvat ruske kulture, od simbolizma i avangarde do akmeizma i oberiuta itd. Ahmatovin stih je sažet, teme često svakodnevne uz duboke kulturoloÅ”ke uvide i poetski tragizam. Klasična jasnost se preklapa s viÅ”eznačnom nedorečenoŔću uz harmoniju stila. Krunom stvaralaÅ”tva se, osim zbornika-poeme Rekvijem ponekad smatra Poema bez junaka, o pjesničkim prethodnicima i supatnicima.

Fikret Cacan

Knjige

Tri jeseni