Ivica Đikić

Rođen 1977. u Tomislavgradu (BiH). Novinarstvom se počeo baviti 1994. u Slobodnoj Dalmaciji, a u tjedniku Feral Tribune bio je novinar i urednik od 1997. do gašenja lista 2008. godine. Od 2009. do 2010. bio je glavni urednik riječkog Novog lista, a od 2010. do 2016. bio je glavni urednik tjednika Novosti iz Zagreba, nakon čega je nastavio pisati u tom listu.

Cirkus Columbia dobio je 2004. nagradu Meša Selimović za najbolji roman objavljen u Hrvatskoj, Srbiji, BiH i Crnoj Gori. Po motivima tog romana oskarovac Danis Tanović snimio je 2010. istoimeni igrani film. Roman Sanjao sam slonove osvojio je 2012. tportalovu nagradu za roman godine u Hrvatskoj, Ponavljanje je 2015. nagrađeno Kočićevim perom, a Beara 2017. priznanjem Krunoslav Sukić Centra za mir, nenasilje i ljudska prava iz Osijeka. Knjige su mu prevedene na španjolski, njemački, talijanski, norveški i slovenski jezik. Živi u Zagrebu.

Uz Tanovićev film Cirkus Columbia, koscenarist je i dugometražnog igranog filma Filipa Šovagovića Visoka modna napetost (2013), te scenarist televizijske dramske serije Novine (The Paper) u režiji Dalibora Matanića (2016/2018). Novine su svjetski odjek doživjele izlaskom na Netflix, najveću globalnu digitalnu platformu za gledanje filmova i serija.

Objavio: Cirkus Columbia (roman, 2003), Domovinski obrat – politička biografija Stipe Mesića (publicistika, 2004), Ništa sljezove boje (priče, 2007), Gotovina, stvarnost i mit (publicistika, u koautorstvu s Davorom Krilom i Borisom Pavelićem, 2010), Sanjao sam slonove (roman, 2011), Ostatak svijeta (poezija, 2012), Šarik Tara: Život (publicistika, 2013), Ponavljanje (roman, 2014), Beara (roman, 2016), Ukazanje (roman, 2018), Štapići za pričanje (priče, 2020).