Mihaela Gašpar Đukić

Rođena 1973. u Zagrebu. Piše prozu. Prozni tekstovi objavljivani su joj u Vijencu, Večernjem listu, književnom časopisu Re, Balkanskom književnom glasniku, na književnim portalima kao što su Književnost.org i Prozaonline. Kratke priče čitane su joj na Trećem programu Hrvatskog radija.

Godine 2010. osvojila je drugu nagradu na natječaju Zlatko Tomičić za kratku priču Književnog kruga Karlovac. Godine 2011. na crnogorskom natječaju Vranac za najbolje priče regije uvrštena je u zbirku Izvan koridora, najbolje priče 2011. Rukopis romana Mitohondrijska Eva proglašen je najboljim proznim rukopisom na 7. anonimnom natječaju osječkog ogranka Matice hrvatske 2012. Zbirka kratkih priča Slatkiš, duhan, britva bila je u užem izboru za nagradu Ksaver Šandor Gjalski 2013. Roman O čajnicima i ženama ušao je u finale nagrade Fran Galović 2017. godine, a roman Spori odron nagrade Meša Selimović 2018. godine. Roman Nemirnica ušao je finale 13. književne nagrade tportala 2020. godine, kao i nagrade Fric, a objavljen je i u Makedoniji.

Objavila: Bez iznenadnih radosti molim (roman, 2010), Mitohondrijska Eva (roman, 2013; drugo izdanje, 2015), Slatkiš, duhan, britva (proza, 2013), O čajnicima i ženama (roman, 2016), Spori odron (roman, 2017), Nemirnica (roman, 2019), Velika stvar (roman, 2020).