Boris Gregorić

Dvojezični prozni pisac, esejist, prevoditelj, jezični tutor, lektor, kritičar, likovni umjetnik. Većinu života proveo u Zagrebu i Iowa Cityu, SAD. U Zagrebu je bio stalni suradnik Vjesnika, magazina Start te Nedjeljne Dalmacije, a kao lektor, novinar i kritičar radi i u redakcijama Večernjeg lista, Quoruma, Danasa, Oka, Poleta i Globusa. Dobitnik je Valove nagrade za najbolju ex-Yu kratku priču 1986. godine. Proze su mu izvođene na Radio Zagrebu III, Omladinskom radiju 101, Radio-Beogradu III, Radio-Ljubljani i dr. Od ljeta 1991 živi u SAD prvo u NYC, potom u Iowa Cityu, Iowa, gdje je gostovao u International Writers’ Program uz potporu fondacije za potporu piscima disidentima Lilian Hellman & Dashiel Hammett, te američkog PEN Centra.

Uvršten je u zapažene antologije hrvatske i ex-Yu kritike i kratke proze, među ostalima, Krhotine vremena, Kritika futura drugog, kao i Najbolje priče 1989 : antologija najbolje ex/Yu priče (pr. David Albahari i Mihajlo Pantić, 1990); Goli grad : antologija hrvatske kratke priče 80-ih i 90-ih (pr. Krešo Bagić, 2003), Mala hrvatsko-makedonska čitanka (pr. Želimir Ciglar, 2011). Proze su mu prevođene na engleski, bugarski, slovenski, makedonski, njemački i poljski jezik. Također, na američkom engleskom jeziku objavljuje prozu, flash fiction, prijevode kao i poeziju, između ostalog u 100 Words, The Iowa Review, eXchanges, Primordial Traditions, Whim’s Place, The Vocabula Review, A Hundred Gourds, The Bohemyth…

Objavio: Svako je slovo kurva (zajedno s Krešimirom Bagićem, 1988); Teorijska gramatika (1988); Prvo lice tuge (1990); Bestseler (1990); Kali Juga (2009, 2012); Čitanje u krevetu (2013); Kiwi br. 27 (bugarski prijevod, 2014); Kiwi br. 27 (hrvatsko izdanje, 2015).