Jasenka Kodrnja
Rođena 1946. godine u Zagrebu. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1971. diplomirala sociologiju i filozofiju. Od 1973. do 1975. godine pohađala postdiplomski studij antropologije u Beogradu, a školske godine 1979/80. koristi stipendiju francuske vlade pri Ecole des hautes etudes en sciences sociales u Parizu. Doktorirala na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Od 1980. članica sekcije “Žena i društvo”, a od 1988. do 1996. aktivistica “SOS telefona za žene i djecu žrtve nasilja” (od 2000. do 2005. zamjenica koordinatorice i 2006. koordinatorica). Bila je članica Hrvatskog sociološkog društva (od 1978/9. tajnica), Hrvatskog filozofskog društva (2005/6. potpredsjednica) i Hrvatskog društva pisaca. Poeziju i prozu objavljivala je u Oku, Quorumu, Rivalu, Književnoj republici. Neke su joj priče i pjesme uvrštene u antologije: Autobiografski Zagreb (Zrcalo, 1994/2); Zabreg : antologija suvremenog hrvatskog pjesništva o Zagrebu (1996) i Najbolje hrvatske priče (2006). Umrla je 2010. godine u Zagrebu.
Objavila: Umjetnik u društvenom kontekstu (1985); Romantičarna (roman, 1990); Nimfe, Muze, Eurinome : društveni položaj umjetnica (2001); Zagreb je ženskog spola (poezija, 2002); Trinaest razloga za šutnju (priče, 2006); Žene zmije : rodna dekonstrukcija (2008); Pjesme galeotkinja (poezija, 2008).