
Marko Aurelije Antonin
Rodio se 26. travnja 121. godine, za vladavine cara Hadrijana. Isprva su ga nazvali Marko Anije Ver, no njegov je otac, plemenita roda, umro mlad te ga je posvojio prvo djed koji mu je osigurao brojne sjajne tutore i učitelje, a zatim, kad je navršio šesnaest godina, Aurelije Antonin, njegov ujak po ženidbi, koga je Hadrijan posvojio kao nasljednika, i koji nije imao vlastitih sinova. Aurelije Antonin Marku je dao svoje ime i zaručio ga za svoju kćer Faustinu. Ona je rodila četrnaestero djece, no nitko nije nadživio Marka osim Komoda, koji je naposljetku Marka, prilično neslavno, i neuspješno, naslijedio na tronu. Nakon Antoninove smrti 161. godine, Marko je Lucija Vera, još jednog posvojenog sina svog ujaka, imenovao svojim suradnikom u vlasti. Tako su zajednički vladala dva cara, prvi put u rimskoj povijesti.
U Carstvu je u to vrijeme počelo razdoblje prepuno prirodnih katastrofa, gladi, kuge i poplava, kao i invazija barbarskih plemena. Godine 168., godinu dana prije nego što je umro Ver i ostavio ga sama na vlasti, Marko je pošao pridružiti se svojim legijama na Dunavu.
Osim kratka posjeta Aziji, gdje je skršio pobunu Avidija Kasija, prema čijim se pristašama ponio milostivo, Marko je boravio u dunavskom području i svoj tamošnji, pomalo melankoličan život blažio pišući niz razmišljanja koje je jednostavno naslovio Sebi. Danas su one poznate kao Meditacije, koje otkrivaju veličanstveno human i prirodno ponizan um, uobličen u stoičkoj tradiciji, kojem se dugo divilo u kršćanskome svijetu. Umro je vjerojatno od kakve zarazne bolesti, u taboru, 17. ožujka 180.