Marko Aurelije Antonin
<     >

Marko Aurelije Antonin

Rodio se 26. trav­nja 121. godine, za vladavine cara Hadrijana. Isprva su ga nazvali Marko Anije Ver, no nje­gov je otac, plemenita roda, umro mlad te ga je posvojio prvo djed koji mu je osigurao brojne sjajne tutore i učitelje, a zatim, kad je navršio šesnaest godina, Aurelije Antonin, nje­gov ujak po ženidbi, koga je Hadrijan posvo­jio kao nasljednika, i koji nije imao vlastitih sinova. Aurelije Antonin Marku je dao svoje ime i zaručio ga za svoju kćer Faustinu. Ona je rodila četrnaestero djece, no nitko nije nadživio Marka osim Komoda, koji je naposljetku Marka, prilično neslavno, i neuspješno, nasli­jedio na tronu. Nakon Antoninove smrti 161. godine, Marko je Lucija Vera, još jednog posvojenog sina svog ujaka, imenovao svojim suradnikom u vlasti. Tako su zajednički vladala dva cara, prvi put u rimskoj povijesti.

U Carstvu je u to vrijeme počelo razdo­blje prepuno prirodnih katastrofa, gladi, kuge i poplava, kao i invazija barbarskih plemena. Godine 168., godinu dana prije nego što je umro Ver i ostavio ga sama na vlasti, Marko je pošao pridružiti se svojim legijama na Dunavu.

Osim kratka posjeta Aziji, gdje je skršio po­bunu Avidija Kasija, prema čijim se pristašama ponio milostivo, Marko je boravio u dunav­skom području i svoj tamošnji, pomalo me­lankoličan život blažio pišući niz razmišljanja koje je jednostavno naslovio Sebi. Danas su one poznate kao Meditacije, koje otkrivaju veličanstveno human i prirodno ponizan um, uobličen u stoičkoj tradiciji, kojem se dugo di­vilo u kršćanskome svijetu. Umro je vjerojatno od kakve zarazne bolesti, u taboru, 17. ožujka 180.

Knjige

Meditacije [U PRIPREMI]