Josip Mlakić

Rođen 1964. u Bugojnu, BiH. Po zanimanju diplomirani inženjer strojarstva. Živi u Gornjem Vakufu – Uskoplju, BiH. Bavi se i pisanjem filmskih scenarija.

Objavio: Puževa kućica (priče, 1997); Kad magle stanu (roman, 2000; nagrada Fausta Vrančića za najbolji neobjavljeni roman 2000.); Odraz u vodi (priče, 2002); Obiteljska slika (priče, 2002); Živi i mrtvi (roman, 2002; nagrade Gjalski i Zrinski za 2003. te VBZ-ova nagrada za 2002.); Čuvari Mostova (roman, 2004); Oči androida (poezija, 2004); Ponoćno sivo (priče, 2004); Psi i klaunovi (roman, 2006; nagrađen na natječaju Fondacije za izdavaštvo Federacije BiH 2004.); Tragom zmijske košuljice (roman, 2007; nagrađen godišnjom stipendijom Ministarstva kulture RH, Vjesnikovom nagradom Ivan Goran Kovačić i nagradom Kočićevo pero za 2007.); Ljudi koji su sadili drveće (roman, 2010); Mrtve ribe plivaju na leđima (roman, 2011); Planet Friedman (roman, 2012); Svježe obojeno (roman, 2014; nagrada Vladimir Nazor); Božji gnjev (roman, 2014; nagrada Balkan noir, za najbolji krimić); Majstorović i Margarita (roman, 2016); Bezdan (roman, 2016); Crni gavran i bijele vrane (roman, 2018); Skica u ledu (roman, 2018); Evanđelje po Barabi (roman, 2019); O zlatu, ljudima i psima (roman, 2020); Na Vrbasu tekija (roman, 2021); Druga Noina arka (roman, 2022).