Anđelko Mrkonjić

Rođen 1961. u Cerni. Diplomirao je jugoslavistiku na Pedagoškom (Filozofskom) fakultetu u Osijeku. Radio je u osnovnoj i srednjoj školi, Odjelu za kulturologiju Sveučilišta J. J. Strossmayera, a trenutačno je zaposlen na Akademiji za umjetnost i kulturu u Osijeku.

Objavljivao je prozne i poetske tekstove koji su zastupljeni u nekolicini nacionalnih i međunarodnih antologija, panorama i časopisa. Napisao je i niz radova vezanih uz likovnu umjetnost, predgovora za kataloge te sudjelovao u predstavljanju i otvaranju likovnih izložbi. Izlagao je slike, grafike i objekte na pet samostalnih likovnih izložbi i sudjelovao na velikom broju skupnih izložbi.

Dvojezična hrvatskomađarska Zbirka pjesama/Versek nagrađena je priznanjem Duhovno hrašće na 26. pjesničkim susretima u Drenovcima 2015. godine.

Objavio: Molitva ili od obloga ljepote (pjesničko-grafička mapa, 1997), Od praznine (poezija, 2001), Priče iz Supera (kratke priče, 2009), Slika, riječ, kultura (udžbenik, 2011), Zbirka pjesama/Versek (poezija; prepjev na mađarski Zoltan Medve, 2014; nagrada Duhovno hrašće, 2015), Alta i mira (hipervizualne pjesme, 2016), Alta bez mira (grafičko-pjesnička mapa; koautorstvo s Krunoslavom Dundovićem, 2017), Super, bez priče (kratke priče, 2017), Slikotekst (eseji, 2018), Kalanto soneti (poezija, 2020).