Franjo Nagulov

Rođen 1983. godine u Vinkovcima. Diplomirao hrvatski jezik i književnost, te knjižničarstvo na Filozofskom fakultetu u Osijeku. Objavljivao u nizu utjecajnih književnih časopisa te je zastupljen u više antologija suvremene hrvatske poezije. Pjesničke radove te književne kritike objavljivao u emisijama Poezija naglas, Šest minuta poezije u šest te Bibliovizor Trećega programa Hrvatskoga radija.

Objavio: dečko. žena? dečko: naranča! (poezija, 2006), Tanja (poezija, 2008), VK biceps (poezija, 2008), Sadomazoteka (poezija, 2008), Smrtište (poezija, 2009), Crveno&Crno=Bijelo (poezija, 2009), Knjiga izlaska (poezija, 2010), Crtač (roman za djecu, 2011), Punomasni anđeo (roman, 2011), Recepti za jezikovu juhu : polistilistička raščlamba pjesničkoga opusa Branka Maleša (studija, 2011), Soba 66 (poezija, 2011), Signali (poezija, 2012), Zimsko računanje vremena (2017), Obnovljivi izvori energije (poezija, 2018), Služba riječi (poezija, 2018), Zemlja zalazećeg sunca (poezija, 2019), Bilo jednom na Divljem istoku (roman, 2020).

Nagrade: Treća nagrada Pjesničkih susreta u Drenovcima za najbolji neobjavljeni pjesnički rukopis autora s područja Slavonije i Baranje do tridesete godine starosti (2005); Nagrada Kvirinovih dana u Sisku za najbolju knjigu poezije autora do trideset i pete godine starosti (2008); Nagrada Josipa Severa za najbolji neobjavljeni pjesnički rukopis (2011); Treća nagrada na danima Josipa i Ivana Kozarca za rukopis Knjiga izlaska (2012); Nagrada Duhovno hrašće za najbolji objavljeni pjesnički rukopis između dvaju Pjesničkih susreta u Drenovcima (2012); Nagrada Đakovačkih susreta književnih kritičara (2015).