Max Heinrich Hermann Reinhardt Nettlau

Rođen 1865 godine u Neuwaldeggu, predgrađu Beča. Školovao se u Beču gdje je 1882. počeo studij filologije, a nastavio ga doktorskim studijem u Londonu od 1885. U Londonu se odmah priključuje Socijalističkoj ligi. Paralelno sa studijem i objavom svoje doktorske disertacije o kimričkoj (velškoj) gramatici skupljao je anarhističku građu, budući da je uz svoj znanstveni rad bio zaokupljen i društvenim i političkim pitanjima. Tako 1888. tiska svoje prve povijesne i političke članke u The Commonwealu, publikaciji Socijalističke lige. Godine 1889. prisustvuje osnivačkome kongresu Druge internacionale u Parizu kao delegat norvičkoga ogranka Socijalističke lige, a 1890. izabran je za člana Savjeta Socijalističke lige, no u rujnu mjesecu na to mjesto daje ostavku i vraća se u Beč. Od svibnja do kolovoza 1890. izdaje i financira list The Anarchist Labour Leaf, a u Freiheitu objavljuje te i sljedeće godine nekoliko članaka. Godine 1892. umire mu otac te nasljeđuje priličnu svotu novca što mu omogućuje da prekine svoju znanstvenu karijeru kako bi se uzdržavao i posvetio se svojem društvenom interesu – skupljanju anarhističke literature koju će zatim analizirati, selekcionirati i upotrijebiti za opsežno djelo o povijesti anarhizma. Nakon bratove smrti, nasljedstvo se još više povećalo tako da se posve mogao predati svojem bavljenju anarhizmom. Godine 1895. pridružio se grupi “Freedom” i pomogao pri osnivanju lista Torch for Freedom. Od 1896. do 1900. pisao je Bakunjinovu biografiju, a između 1896. i 1914. te od 1919. do smrti kontinuirano je pisao za Freedom. Povijest anarhizma koja je prvi put objavljena 1935. pregled je razvoja anarhističke ideje od njezinih početaka pa sve do tridesetih godina dvadesetoga stoljeća (probrana skraćena verzija). Nakon uspona nacista i “Anschlussa” preselio se u Amsterdam gdje je živio do svoje smrti 1944. Godine 1935. svoju je zbirku anarhističke građe predao Međunarodnome institutu za društvenu povijest u Amsterdamu na kojemu je i sam neko vrijeme radio. Godine 1940. počeo je pisati posljednju verziju svojih memoara koji obuhvaćaju oko šest tisuća stranica i nikad nisu završeni. Važnija djela: Michael Bakunin. Eine Biographie (London, 1896.-1900.), Errico Malatesta ? Das Leben eines Anarchisten (Berlin, 1922.), Anarchism in England (Berlin, 1924.), Der Vorfrühling der Anarchie (Berlin, 1925.), Der Anarchismus von Proudhon zu Kropotkin; Seine historische Entwicklung bis zum 1880, (Berlin, 1927.), Élisée Reclus ? Anarchist un Gelehrter (Berlin, 1928.), Anarchisten un Socialrevolutionäre der Jahre 1880-1886 (Berlin, 1931.), Esbozo de historia de las utopias (Buenos Aires, 1934.), Povijest anarhizma, (hrvatski prijevod, DAF, Zagreb 2000.).