Marko Pogačar

Rođen 1984. u Splitu. Objavio je 15 pjesničkih, proznih i esejističkih knjiga, za koje je primio niz domaćih i međunarodnih nagrada i priznanja. Priredio je antologije Hrvatska mlada lirika 2014. i The edge of a page: young poetry in Croatia (2019) Samostalne knjige prevedene su mu na desetak, a pojedinačni tekstovi na više od trideset jezika. Bio je stipendist niza međunarodnih fondacija i rezidencija, među kojima su Civitella Ranieri, LCB, Récollets-Paris, Landis & Gyr i DAAD Berliner Künstlerprogramm.

Objavio: Pijavice nad Santa Cruzom (pjesme, 2006); Poslanice običnim ljudima (pjesme, 2007); Predmeti (pjesme, 2009); Jer mi smo mnogi (publicistika, 2011); Atlas glasova (eseji, 2011); Crna pokrajina (pjesme, 2012); Bog neće pomoći (priče, 2012); Jugoton gori! (eseji, 2013); Slijepa karta (putopisna proza, 2016); Zemlja Zemlja (poezija, 2017); Pobuna čuvara / Čitati noću (eseji, 2018); Korov, ili protiv književnosti : usputna knjiga (prozni zapisi, 2020); Latinoamericana (proza, 2020); Knjiga praznika (poezija, 2021); Adolfove uši : berlinski dnevnik (2022).