Edo Popović

Rođen 1957. u Livnu, a 1968. preselio u Zagreb. Studirao na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Danas živi između Zagreba i Stranice Gornje u Ribničkoj dolini. Knjige su mu prevedene na desetak jezika.

Objavio: Ponoćni boogie (priče, 1987), San žutih zmija (priče, 2000), Kameni pas : refuli (dnevnička proza, 2001), Izlaz Zagreb jug (roman, 2003), Igrači (roman, 2006), Tetovirane priče (priče, u saradnji s Igorom Hofbauerom, 2006), Oči (roman, 2007), Priručnik za hodače (putopisno-esejistička proza, 2009), Lomljenje vjetra (roman, 2011), Ponoćni boogie i druge priče (priče, posebno izdanje povodom 25 godina objavljivanja, 2012), U Velebitu (putopisno-esejistička proza, 2013), Mjesečev meridijan (roman, 2015), Poglavnikov pudl (roman, 2016), Čovjek i planina (putopisno-esejistička proza, 2018), Zapisi iz Stranice Gornje (autobiografska proza, zajedno s Ljiljanom Đorđević, 2019), Kako sam brojio ružičaste robote (roman, 2021), Hrvatski pasijans (roman, 2024).