Damir Radić

Rođen 1966. u Zagrebu. Pjesnik, sineast, filmski i književni kritičar. Na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu diplomirao povijest i komparativnu književnost. Uvršten je u više pjesničkih antologija i književnih panorama, među kojima su najznačajnije one rađene za mađarske (A melankólia krónikája, Pécs, 2003), poljske (Widzieć Chorwację, Poznań, 2005) te slovenske čitatelje (Moral bi spet priti, Ljubljana, 2009), a od domaćih Drugom stranom: antologija suvremene hrvatske „stvarnosne“ poezije (Zagreb, 2010). Autor je niza kratkih i srednjemetražnih filmova, te dva dugometražna – igranog Posljednji dani ljeta (2019) i dokumentarnog Prozori (2021).

Objavio: Lov na risove (pjesme, 1999); Jagode i čokolada (pjesme, 2002); Meko kao snijeg i toplo iznutra : najljepši hitovi i rariteti (pjesme, 2006); Lijepi i prokleti (roman, 2007); Pokopana tajna (pjesme, 2010); Milenijsko kino – film na početku 21. stoljeća (filmske kritike i eseji, 2018); Ranije (pjesme, 2019); Kao život sam (pjesme, 2021); Zarazna zona (pjesme, 2021; u suautorstvu s Andrijanom Kos Lajtman).

Nagrade: Nagrada Kvirinovih pjesničkih susreta za najbolju knjigu autora do 35 godina starosti za zbirku Jagode i čokolada (2002); Nagrada Vladimir Vuković za najboljeg filmskog kritičara godine (2005); Grand Prix Veliki Brcko za najbolji film međunarodnog festivala nijemog filma Pssst! za eksperimentalno-dokumentarni rad Izgubljena u čekanju (2011); Posebna nagrada žirija za dokumentarno ostvarenje Mima i Marta – aktivistički ljubavni film na 44. Reviji hrvatskog filmskog i video stvaralaštva (2012), Posebno priznanje žirija za igrani film Ništa se ne može vratiti na Pssst! festivalu (2017).