Andriana Škunca
Rođena 1944. u Bjelovaru, ali je podrijetlom iz Novalje na otoku Pagu, gdje je provela djetinjstvo, a i danas živi veći dio godine. Na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu studirala je jugoslavistiku i komparativnu književnost. Zastupljena je u brojnim domaćim i stranim antologijama, a njezina poezija prevedena je na gotovo sve europske jezike.
Knjiga Novaljski svjetlopis (1999), s pedeset autoričinih fotografija prevedena je na njemački (Lichtschrift von Novalja, preveo Matthias Jacob, Daedalus Verlag, Münster, 2008) i češki (Zvon ve studeni / Novaljsky’ svêtlopis, preveo Dušan Karpatski, Fori Prague, Praha, 2009).
Sastavila antologiju hrvatskih pjesama u prozi Naša ljubavnica tlapnja, sa Zvonimirom Mrkonjićem i Hrvojem Pejakovićem (1992).
O samoniklim maslinicima Luna, na otoku Pagu napisala je monografiju Biblijski vrt / Sveta zemlja lunjskih maslina, opremljenu vlastitim fotografijama (2013), te knjigu poetskih eseja, putopisno dnevničkih zapisa Hodopis rubovima otoka, opremljenu vlastitim fotografijama (2013).
Osim poezije piše književne kritike i poetske zapise o likovnim umjetnicima, a tijekom posljednja dva desetljeća posebno je zapažena kao umjetnička fotografkinja. Njezin fotografski opus nadahnut je otočkim hodopisima. Tijekom višegodišnjih pješačenja krajolicima Novalje i otoka Paga, zabilježila je mnoge neponovljive ambijente i ugođaje. Srođena s otokom pjesnikinja nalazi trajnu inspiraciju u skrovitim i napuštenim mjestima u kojima je pohranjena energija otočkih žitelja, tragovi svakodnevnice i baštine.
Dosad je održala niz samostalnih izložbi u Hrvatskoj, Austriji, Njemačkoj i Češkoj. Fotografije su joj u više navrata prikazivane na HTV-u, u emisiji Fotografija u Hrvatskoj. Petar Krelja snimio je 2005. dokumentarni film u produkciji HTV-a pod nazivom Andriana, u kojem je kroz stihove predstavlja i kao vrsnu fotografkinju.
Objavila je deset knjiga pjesama: Do neba bijelo (1969), Kratka sjena podneva (1973), Pomaci, tišine (pjesme u prozi, 1981), Napuštena mjesta (1985), Druga strana zrcala (pjesme u prozi, 1988), Korijen zid kutija (1992), Zeleni prah (pjesme u prozi, 1994, 1995), Novaljski svjetlopis (pjesme u prozi, s pedeset autoričinih fotografija, 1999), Predivo sve užih dana (izabrane pjesme, izbor i pogovor Zvonimir Mrkonjić, 2002), Vrijeme se zanjihalo (2015), Otok, zrcalo, riječi : izabrane pjesme (2021).
Nagrade: Nagrada Društva hrvatskih književnika Tin Ujević za najbolju zbirku pjesama za Novaljski svjetlopis (1999); Nagrada Vladimir Nazor za zbirku izabranih pjesama Predivo sve užih dana (2003); Nagrada HAZU 2003. za zbirku izabranih pjesama Predivo sve užih dana (2003); Nagrada Goranov vijenac za cjelokupni pjesnički opus (2006); Nagrada grada Novalje (2016); Nagrada Visoka žuta žita (Drenovci, 2018); Nagrada Vladimir Nazor za životno djelo (2020); Nagrada Kvirin za ukupan prinos hrvatskom pjesništvu (2020).
