Tomislav Zajec
Rođen 1972. u Zagrebu, gdje je diplomirao dramaturgiju na Akademiji dramske umjetnosti. Piše romane, scenarije, drame i poeziju. Uvršten je u više hrvatskih i inozemnih antologija poezije, proze i drame. Bio je izbornik festivala Marulićevi dani, Gavelline večeri i Mali Marulić. Radovi su mu prevedeni na engleski, francuski, mađarski, poljski, slovenski, njemački, španjolski, rumunjski i ruski jezik. Zaposlen je kao docent na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu i vodi dramske i scenarističke radionice u Zagrebu i Splitu.
Autor je dvanaest originalnih dramskih tekstova: John Smith, princeza od Walesa (1998), Atentatori (1999), Svinje (2001), Novi Nosferatu (2002), Mlijeko (2003/2004), Dorothy Gale (2007), Astronauti (2008), Spašeni (2009), Trebalo bi prošetati psa (2012), Ono što nedostaje (2014), Mala Moskva (2018), Nestajanje (2021) te dramskog monologa David. Preko stakla (2020). Drame su mu izvođene u Zagrebu, Varaždinu, Dubrovniku, Ljubljani, Sarajevu, Novom Sadu, Londonu, Buenos Airesu, Glasgowu, Bradfordu, Norwichu, Bukureštu, Braili i Ipswichu. Autor je i scenarija za film po istoimenom dramskom tekstu Trebalo bi prošetati psa (2014) u režiji Filipa Peruzovića. Piše dramatizacije te je autor brojnih adaptacija, dramatizacija i dramaturgija u kazalištima, a radi i kao dramaturg-vanjski suradnik Zagrebačkog kazališta mladih.
Za dramu Trebalo bi prošetati psa nagrađen je Grang Prixom na 29. Journées de Lyon des Auteurs de Theatre u Lyonu 2018. godine. Peterostruki je dobitnik državne nagrade za dramsko djelo Marin Držić, za drame Atentatori, Dorothy Gale, Spašeni, Trebalo bi prošetati psa i Ono što nedostaje; dvostruki je dobitnik nagrade Marul Festivala hrvatske drame i kazališta Marulićevi dani, za dramu Ono što nedostaje i dramatizaciju romana Kristijana Novaka Črna mati zemla, nagrade Hrvatskog glumišta za adaptaciju u predstavi Škrtac, nagrade Darko Gašparović Međunarodnog festivala malih scena Rijeka za dramaturgiju na predstavi Huddersfield te brojnih drugih nagrada za književni, scenaristički i dramaturški rad.
Objavio: Natanijelov dnevnik u knjizi U trenutku kao u divljini (poezija; koautorstvo s Vlatkom Grgurićem i Romanom Simićem, 1996), Sjever – zlatni šut (poezija, 1996), Soba za razbijanje (roman, 1998), Rupa njegova imena (poezija, 2000), Ulaz u Crnu kutiju (roman, 2001) Ljudožderi (roman, 2005) Lunapark (roman, 2009), Odlasci (drame, 2013), Pravila igre: od prve ideje do prvog dramskog teksta (priručnik, 2012), Katolička krivnja (poezija, 2016), Dječak koji je želio biti tigar (slikovnica; ilustrator Tomislav Zlatić, 2018), Mala Moskva; Ono što nedostaje (drame, 2019).
