Jedna od najintrigantnijih tema s kojom su se politički teoretičari bavili i s kojom se dan danas bave jest anarhizam. Kod nemalog broja onih koji su promišljali ovu političku teoriju Reclus je prikazan kao manje važan autor, neoriginalan sljedbenik nekih poznatijih anarhističkih mislilaca. Vladala je, i još vlada zabluda da je Petar Kropotkin presudno utjecao na Reclusa koja, čini se, nema nikakvih osnova. Bez obzira što je Kropotkin rano počeo pisati i odmah postao slavan, ipak je Reclus bio stariji. On se nije odmah i u potpunosti posvetio anarhističkoj misli, budući da se bavio znanstvenim radom i stvorio i na tom području moćan korpus. Najpoznatija su mu djela La Terre, description des phénomènes de la vie du globe (Paris, 1868.-1869., dva sveska), La Nouvelle géographie universelle; la terre et les hommes (Paris, 1876.-1894., devetnaest svezaka) i L`Homme et la terre (Paris, 1905.-1906., šest svezaka).

Osim toga Élisée Reclus nikada nije podržavao rigidni determinizam velikog ruskog anarhista. Sve negdje do 1880. g. oni se nisu osobno poznavali, a pogotovo nisu znali za ideje onog drugoga. Nekoliko godina kasnije, kad su se već poznavali, Kropotkin je smatrao da je Reclus preveliki umjerenjak, ali to ih nije smetalo da se međusobno uvažavaju – bio je to konačno rad na istoj stvari.

Kad kažemo da se ova knjiga izdvaja iz glavne struje tadašnje literature posvećene anarhizmu, tada mislimo na ono nekoliko knjiga u povijesti ove političke teorije koje stoje pomalo po strani, ali se odmah vidi da su to nekakvi međaši. Tu se prije svega izdvajaju Stirnerova „Jedini i njegovo vlasništvo”, te u novije vrijeme knjige Herberta Reada i posebno Roberta Paula Wolffa.

Najprofinjeniji izraz Reclusovih ideja nalazimo u knjizi L`Evolution, la révolution et l`idéal anarchique, koja je posljednja verzija njegovog predavanja objavljenog u časopisu Le Révolté (Ženeva, 1880.). Tu on iznosi jedan evolucionistički pristup, jer smatra da se ljudski napredak sastoji u unapređivanju stupnja slobode i međuljudske solidarnosti. Tom knjigom Reclus je izvršio velik utjecaj na čitav anarhistički pokret, pa i na neke istaknute francuske slikare i pisce (na njegovog vršnjaka C. Pissarroa, nešto malo mlađeg Paula Signaca, pa sve do Jeana Gionoa).

Knjiga je pisana dovoljno popularno da bude razumljiva širem čitateljstvu i dovoljno znanstveno da zadovolji i zahtjevnijeg čitatelja. Ona se i danas smatra temeljnim, nezaobilaznim i referentnim djelom za proučavanje anarhističke misli.

Zoran Senta