Za knjigu pjesama u prozi Aleatorika disanja Sebastian Antonio Kukavica dobio je nagradu Tea Benčić Rimay 2014. godine. Nakon dva ranije objavljena romana, bila je to prva Kukavičina knjiga poezije, ambiciozna i osvježavajuća prvenstveno u formalnom smislu. Kako je u jednom intervjuu izjavio autor, „Jedino pjesma u prozi pruža mogućnost analize vlastite vrtoglavice“: nezadovoljan kako telegrafskim, kratkim rečenicama tako i dugim, uvijenim nizovima surečenica, Kukavica piše pjesmu u prozi lišenu interpunkcije, a održava sintaksu, stvarajući tako uvijek dojam urgentnosti i nedostatka daha. Ovaj je postupak, prema riječima autora, definitivno povezan i s prosedeima filmske umjetnosti. Pa unatoč toj žurnosti izricanja, Aleatorika disanja odiše dozom prepuštenosti, možda i nihilizma, u čijoj povremenoj statičnosti čitatelj ima prostora opipati svaku pojedinu riječ.