Četvrta zbirka pjesama Kristine Posilović sadržava tridesetak lirskih minijatura koje se uvelike razlikuju od njezinih dosadašnjih poetskih uradaka, ali se isto tako nadovezuju na njih kada je riječ o senzibilitetu koji pjesnikinja ima za prirodu i društvenu stvarnost.

Izrazito društveno angažirane pjesme, svojim manirističkim konceptom uvlače čitatelja u poetsku igru u kojoj nema sudaca i pobjednika; svi su na dobitku dok lutaju geografski obilježenim krajolicima Mediterana i simboličkim prostorima sjećanja na (pra)majku Zemlju koja je jedina (ne)znana inspiracija.

Jezično eksperimentiranje, reference na brojna književna djela iz svjetske i hrvatske baštine zahtijevaju od čitatelja svojevrsni angažman, a ne samo literarno uživanje. Bilo da se radi o pjesmama mora ili pjesmama kopna, pjesnikinja jednaku važnost posvećuje stečenim i naučenim simbolima, poigrava se brojnim metaforama i stvara novo poetsko djelo koje je jednako melankolično kao što je i ludističko.

MVinfo