Deduš ovdje često uspijeva lakim, razumljivim stihom izazvati humor, koji je uvijek na rizičnoj razini kiselosti jer se temelji na ismijavanju duha vremena koji putokaze za zdravlje i zadovoljstvo zabada na raskrižju kolektivne apatije i beznađa. Ipak, 21. stoljeće i ruganje njegovim zapovijedima samo je prividna tema i prostor nelagode otvara se ponovo postupkom ispitivanja čitatelja koji je već stjeran u kut stalnom prisutnošću modalnog glagola morati. Postoje tu i otvoreni izrazi malih, gotovo dječjih pobuna i prkosa koji zbog spontanog, govornog pjesničkog jezika i začudnih misli na samom kraju ostavljaju dojam dirljive iskrenosti.

Korana Serdarević, Moderna vremena

: : . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

Apatridi i ostale čudne ličnosti prva je stihozbirka Lidije Deduš, pjesnikinje čija je naslovno evocirana bezdomnost ukorijenjena u iskustvu rata i izbjeglištva devedesetih. Pripadnica je književnog naraštaja koji reaktualizira ratnu tematiku, napose afirmirajući biografski ovjerenu dječju i adolescentsku perspektivu kao doživljajnu specifičnost pjesničkog ili pripovjednog subjekta. (…) Pored različitih diskurzivnih strategija, autorica na motivskom nivou podcrtava „povratak u ratno djetinjstvo kroz prisjećanje i sklapanje slagalice sadašnjosti iz maglovitih djelića uspomene, pri čemu utiskivanje iskustva odrasle osobe u nju u pravilu nosi ključnu etičku poruku, eventualno ispunjavajući zadaću ironijskog poentiranja u cilju iskošene perspektive“.

Ivan Šunjić, Nema

: : . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

Iako su Apatridi i ostale čudne ličnosti prva knjiga Lidije Deduš, ova autorka je već dobro poznata čitaocima koji prate zbivanja u poeziji regiona, putem časopisa, zbornika i književnih portala. Njenu prvu pesničku zbirku oblikuje osećanje bezdomnosti, suštinskog nepripadanja etnosu, geografiji i zajednicama, kao i potraga za izgubljenim identitetom. Krećući se kroz vreme od maglovitih probljesaka bolje prošlosti, preko traumatičnog iskustva ratova devedesetih, pa sve do nespokojne i anksiozne savremenosti, lirska junakinja istovremeno duhovito i setno, pokušava da uspostavi izgubljeno utočište i dom. Sa svojim čovjekom, važnim junakom ove poezije, nastoji da prevaziđe unutrašnje traume i isplanira život u vremenu u kojem planovi ne postoje. U Apatridima će delić sebe pronaći će svi oni koji ponekad, kad se probude, pomisle kako ovo verovatno i nije dom, a potom, ipak, nastavljaju svoje svakodnevne i nužne životne borbe.

Treći Trg