Etika kruha i konja
276
Marija Dejanović

Etika kruha i konja

[poezija]

prvo izdanje [digitalizacija]

knjiga je objavljena uz financijsku potporu grada zagreba i ministarstva kulture republike hrvatske

Otvori
Čitanja 1396
Preuzimanja 576
Ukupno 1965
Preuzmi
DPKM preporuča koriŔtenje aplikacije Moon+ Reader za čitanje knjiga u EPUB formatu.

Rukopis Etika kruha i konja Marije Dejanović već nas naslovom prve pjesme (Ugasiti hrast) uranja u začudan i snažno dojmljiv vlastiti svijet/tekst iz kojeg na kraju izronimo kroz posljednju strofu rukopisa (ā€žNeće se viÅ”e ni jedan moj sin / okuÅ”ati u stvaranju svijetaā€œ) koju možemo shvatiti dijelom i kao ironičan metapoetički iskaz. Na tom tragu, ovaj rukopis može se pročitati kao u potpunosti uspio pokuÅ”aj stvaranja vlastitog referencijalnog sustava u kojem pojedine ključne riječi dobivaju značenje jedna u odnosu na druge u kontekstu cjeline. Primjer takve riječi je riječ ā€žzubā€œ koja se u različitim imeničnim oblicima pojavljuje 29 puta. Kao i kod nekih drugih ponavljajućih riječi, radi se o konkretnoj imenici koja nema metaforičku funkciju da upućuje na značenje izvan jezične konstrukcije samog teksta. Karakteristika ove poezije općeniti je izostanak intertekstualnosti, kao i izravnog upućivanja na druÅ”tveno-političku stvarnost. Ipak, brojna mjesta pažljivom čitatelju opovrgavaju iŔčitavanje ovog teksta u larpurlartističkom ključu. Navest ćemo primjer iz prvog ciklusa Naukovanje kod čarobnice, gdje većina pjesama počinje iskazom o čarobnici koju možemo, ali ne moramo iŔčitati kao transformaciju majke. U pjesmi Etika kruha i konja iz ovog ciklusa čarobnica se u upravnom govoru obraća riječima: ā€žNe mora nitko znati Å”to misliÅ”.ā€œ To su riječi žene zarobljene u patrijarhalnom svijetu/jeziku. Stvaranje vlastitog jezika, sustava značenja i logičke strukture u tom je slučaju oblik otpora i emancipacije i na taj način možemo shvatiti projekt ovog rukopisa. Na tragu takve emancipatornosti možemo pročitati i jedan od glavnih motiva rukopisa, identitetsku hibridnost i preobrazbu ā€žljudi/konjiā€œ. Sjajan primjer je pjesma U vlastitoj sobi u kojoj je opisano postajanje konjem lirskog subjekta koji je ranije naznačen kao djevojčica. Uz provodni motiv hibridnosti i preobrazbe, u tekstu je i puno riječi i slika koje opisuju granicu unutraÅ”njeg i vanjskog. Uz vrata, prozore, zidove tu su u pjesmi Nevidljiva vrpca i zjenice i usta (ā€žKroz zjenice ulaze ljudske noge / u pokislim cipelama od starih Å”eÅ”ira. / Kroz usta izlaze potkove / vrijedne promatranjaā€œ). Iako se sva snaga ovakvog pjesničkog projekta može sagledati samo iz cjeline i precizne strukture rukopisa, poezija Marije Dejanović ipak i izravnije dopire do čitatelja originalnoŔću i začudnom ljepotom pojedinih pjesničkih slika koje su ostvarene svedenim i preciznim jezikom. Jednostavnost jezika opravdava čitanje ovog rukopisa ne kao hermetičnog u smislu da skriva tajno značenje, već upravo suprotno, kao pokuÅ”aja da se poezija u potpunosti ostvari kao prostor jezične i značenjske slobode i igre.

Ivan Šamija, Obrazloženje uz nagradu Goran za mlade pjesnike