Ova je knjiga patchwork anegdota koje se događaju jednoj, po svemu prosječnoj, službenici u stalnom maštanju o idealnoj ljubavi. Stvarnost je, dakako, čemerna, ali njene ružičaste naočale kroz koje ona baca pogled na tu stvarnost, donose joj neočekivanu sreću, često u obliku odlaska izvjesne „savršene“ gospode iz njenog života.

Tu je, dakako, i Šef, klasična bahata raspojasana budala, univerzalni lik naših prostora. Galantan je isključivo kad su savjeti u pitanju, a kroz njegova usta progovara blatna provincija naše stvarnosti.

Gospođine su naočale ružičaste, ispolirane self-help literaturom i savjetima mudrih prijateljica, dubokih poput planinskog potoka, zapravo nevjerojatno oružje. Zahvaljujući njima, Gospođa redovito uspije interpretirati stvarnost kao cvjetnu livadu po kojoj skakuću zečići i maleno lane, gotovo da čujete cvrkut ptičica.

Naravno, dok čitate, slutite da se iza sve te ružičastosti i ljupkosti valja tsunami sarkazma i satire.

Zbog ovog potonjeg, objave na Facebooku, kojima se godinama gradila ova knjiga i jesu popularne. S druge strane ekrana su osobe koje nemaju čarobne naočale.

To je slučaj i s osobom koja je stajala iza tipkovnice.

Martina Petrinjak, iz predgovora

: : . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

Želimo li pročitati laganiju, ali i dobru knjigu, možemo slobodno posegnuti za knjigom Andree Grgić Gospođa, simpatičnom, duhovitom i lucidnom knjigom kratkih priča (iliti anegdota) o ženi koja u ovom poremećenom, vrtoglavom svijetu pokušava naći srodnu dušu. Tema se možda čini kao tipično „žensko pismo“, ali ona je više od toga – u dubini dopadljivih urbanih pričica krije se itekako ozbiljna tema o našem poremećenom autističnom vremenu, pa se knjiga može čitati na površini i ispod nje, ovisi što komu paše. Ta mogućnost „dvostrukog čitanja“ ove šašave, a i pametne knjige čini je posebno šarmantnom. Premda je pisana kao ispovijest žene, mogu je čitati i žene i muškarci. Jer svi smo danas „ludi“, pa se „ludilu“ valjda i prilagođavamo.

Andrea Grgić, spisateljica i blogerica, nije dovoljno poznata široj javnosti, ali posao kritičara valjda i jest da „izvlači“ neke autore iz anonimnosti, a ne samo da ide istim stazama za istim perima (i medijskim „perjima“). Ova nepretenciozna, fragmentarno pisana proza može se čitati uvijek i svugdje, sprijeda i odostraga! No, naizgled „jednostavne“ priče o poslovnoj ženi u potrazi za partnerom zapravo su kompleksna slika naše obezglavljene stvarnosti, pa je knjiga istodobno i neozbiljna i ozbiljna, i zabavna i pametna! Gospođa je zbirka iliti zbroj zasebnih epizoda iz života poslovne, razvedene žene s djecom, koja pokušava naći srodnu dušu u brzom ritmu svakodnevice, raspeta između ureda s luckastim Šefom i svoga doma. Pokušava proširiti svoj „međuprostor“, pa upoznaje razne udvarače, sve odreda uvrnute, groteskne, shvaćajući da je i ljubav posve nedorečena, baš kao i život, i da je bilo kakva potraga za mirnom cjelinom zapravo Sizifov posao. Govorimo li ozbiljno, Grgić ispod površine lude svakodnevice opisuje psihozu današnjih velegradskih ljudi koji su puni kojekakvih „frikova“ i drugih poremećaja, koji nisu u stanju uspostaviti komunikaciju ni sa sobom, a kamoli s drugima. Knjiga ima zanimljive psihološke, pa i psihijatrijske „vibracije“, ali nipošto nije tendenciozna kritika muškoga spola! Autorica je vješto izbjegla bilo kakvu feminističku jednostranost, i to zahvaljujući duhovitosti koja je univerzalna, uvijek svakom dobrodošla! Poslije svake veze koje je završila prije nego što je započela, koja propada iz nedokučivih, apsurdnih razloga, Gospođa zapisuje vedar zaključak, s ikonom crvenog srca. To hoće reći da ova knjiga o „uvrnutim“ ljudima sve nenormalno u komunikaciji prikazuje kao nešto sasvim normalno, odnosno svi smo u poremećenu svijetu izgubili očekivanja, pa tako nismo ni razočarani. Gospođa je knjiga o suđenoj samoći, teško izlječivoj bolesti današnjice, no Grgić ne piše jadikovke, pune čežnje, jala i psiholoških križaljki. Veselo „prelistava“ vlastite dane, bez drame, ne osvrće se za sobom niti jako gleda preda se – jednostavno je tu, u trenutku koji sudbina nosi i odnosi. Valja opet istaknuti da je ova duhovita knjiga doista štivo za svakoga tko se želi opustiti, jer su rečenice kratke, slikovite, a susreti s raznim tipovima smiješni i puni paradoksa, odnosno nedefiniranih dijagnoza današnjice.

Lada Žigo Španić, Republika

: : . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

Gospođa kod krojačice, Gospođa u prometu, Gospođa u gotovo svima nam često poznatim svakodnevnim situacijama – u takve kulise Andrea Grgić stavlja svoj fiktivni lik o kojem piše na Facebook profilu Gospođa.

Bizarne zgode u koje se Gospođa uvaljuje gotovo su nas uvijek uspjele nasmijati, a autorica ovih kronika sad ih je konačno pretočila u divnu knjigu za čiju je naslovnicu zaslužna naša poznata umjetnica Tisja Kljaković Braić.

Nora Fabrio Bene, Journal