
Kora
[poezija]
drugo, izmijenjeno izdanje
knjiga je objavljena uz financijsku podrŔku zaklade "kultura nova", ministarstva kulture i medija republike hrvatske i grada zagreba

ZaviÄaj je takoÄer mjerna jedinica stvaralaÄke osjetljivosti prostora teksta, toÄnije mjesto, konkretno sugeriran prostor projicira se filmom teksta, kojemu je meÄutim i dijelom. A osvjetljenje vremenske blizine je ono Å”to najviÅ”e zanima pogled KunÅ”tiÄeva lirskog junaka, kojemu pogled klizi u neoÄekivano neoÄekivanu proÅ”lost, pa nailazimo na lagan i opuÅ”ten ton paradoksa, naime rijeÄi su lebdjele i prije Äovjeka, ali je sve to zapravo bilo poslije!? KunÅ”tiÄev lirski junak, imenujuÄi ciklus Matrice, voli svoje svevrijeme i nije sklon kompromisu u tom pitanju. On vrijeme stoga iz vremenskog totala naglo kadrira u srednji plan, toÄnije ā desetak sati, da bi napokon priznao kako je vrijeme zapravo prostor pisma, koji je dobar jer posjeduje i moguÄi meÄuprostor. A to je prostor sjeÄanja, dakle egzistencijalnog stila lirike. MeÄuprostor nadigrava meÄuvrijeme jer ga zaustavlja i distemporalizira. Zatim KunÅ”tiÄ joÅ” viÅ”e približava kameru (ciklus Neravnina), objektiv bira konkretnije objekte, pa ulica, kran dizala i konzervativna pozicija za stolom ispituju i ispisuju levitacijsku misao subjekta. On se pomalo zaÅ”eta pa makoviÄevski kratko deskriptivno zabrblja ali radije rewindira u spisateljski kriptomisticizam i tu joÅ” radije oživljuje tzv. mrtvog autora, nastojeÄi mu natovariti moguÄe smislove i pustiti Äitatelja opet na miru.
Goran Rem
: : . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Kao, kompetentirajuÄi Drugog, Ivan KunÅ”tiÄ imenuje odsutno more, a uz medijsko-motivsku sliku pepela i zemlje, pretapa subjektno biÄe u njegovoj koncentraciji na objekt sjeÄanja i pohrane estetskog podatka. Osvjetljava se motiv ravnice kao tekstura od naslaga odsutnoga prostora kojeg se nitko ne može sjeÄati osim nemotivirane nostalgije, koja, napokon tekstualizirana, dapaÄe ā upravo teksturizirana, strukturno rahla, ne mari za kronologiju pred otvorenoÅ”Äu za vedro stanje velikoga memorijskog prostora, djetinjstvo.
Sanja JukiÄ; Goran Rem, Panonizam hrvatskoga pjesniÅ”tva II: Od Janusa Pannoniusa do Satana Panonskog
: : . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
U njegovoj poeziji zaviÄajna mjesta mjera su pune i temeljne ÄovjeÄnosti i to dakle onda neupitno ā i duhovne i tjelesne! ZaviÄaj je takoÄer mjerna jedinica stvaralaÄke osjetljivosti. A osvjetljenje vremenske blizine je ono Å”to najviÅ”e zanima pogled KunÅ”tiÄeva lirskog junaka, kojemu pogled klizi u neoÄekivano neoÄekivanu proÅ”lost, pa nailazimo na lagan i opuÅ”ten ton paradoksa. KunÅ”tiÄev lirski junak voli svoje svevrijeme nije sklon kompromisu u tom pitanju. KunÅ”tiÄ je misni lirik i slavonskoj modernoj književnoj pismenosti treba njegovo fino, misleno, stihovno biÄe!
Sanja JukiÄ, DrenovaÄka antologija hrvatskoga pjesniÅ”tva