Ljeto
293
Katja Grcić

Ljeto

[poezija]

drugo, izmijenjeno izdanje

knjiga je objavljena uz financijsku potporu grada zagreba i ministarstva kulture i medija republike hrvatske

Otvori
Čitanja 1369
Preuzimanja 127
Ukupno 1498
Preuzmi
DPKM preporuča korištenje aplikacije Moon+ Reader za čitanje knjiga u EPUB formatu.

Katja Grcić piše svakako zaljubljeno u vlastito vremensko razdoblje, ljeto, „pa kad ti odeš“, kaže se za dragu osobu, za mene prestaje to očito čarobno godišnje doba. („Ispraštaj u prazno. Mašem ti, ali me ne vidiš. Ljeto je za mene uvijek gotovo onda kad ti odeš“.)

Ljeto dakako čine i ljudi u brojnim zgodama i njenim mirisima. Zapaženi motiva, koji nemirom Grcićke i kao dobre prozaistkinje, postaju aktivni motivi koji čine okus ljeta, i njegov događajni fond. Čežnja je možda najpreciznija riječ duhovno-događajnog inventara koja obuhvaća ljeto u svim nijansama. Događaj i miris, boja i svjetlo – najpreciznije opisuju strukturu ljeta. U razdoblju ljeta su izrazitije pejzažne senzacije i njihovi receptori: pamte se ne osobito uočljivi ljudi, žene djeca… kao i iznenadni ljetni pljuskovi… Zgoda ima prednost nad drugom zgodom, jer pripada repertoaru ljeta: ona se više pamti i sjeća. Bahatost i odrađena svemoć ljeta vidi se u preciznoj odluci autorice da sjedne na bivše mjesto brkatog čovjeka koji nijednom više nije došao na plažu nakon puno dana. U ljetu za pjesnikinju u načelu nema tuge, rijetko i smijeha – postoji ili čista emocija, ili pak kondenzirana, sveprisutna melankolija. Grcićka precizno bira i događaj i splin erotičnog i raspojasanog ljeta – književnu Lolitu i filmske junakinje Thelmu i Lousie.

Zbirka Ljeto herbarij je doživljaja mitskog godišnjeg doba od mladih autoričinih godina pa nadalje. U obilju sunca i svjetla očekuje se primjeren – pozitivan – snop svijetlih ljetnih emocija. Ali, pjesnikinja legitimira i u takvom potentnom okolišu vječnu usamljenost čovjeka kao bića; okom se stoga zamjećuju zgode žena i djece na plaži, povremeni ljetni pljusak… bogat katalog ljeta. I u toj vrevi dakako da se javi melankolija raznih događaja koji nahrupljuju bez ikakve kontrole osim ljetnog diktata. Lolita je opće mjesto ljetnog užitka i za svijet i za našu autoricu pa Grcićka kaže simpatično da se poznati simbol ljeta i užitka uvuče natrag u knjigu, i da ne uznemiruje ljude na plaži. Drukčije se tretiraju ponosne južnjačke žene u nesenzibilnoj muškoj mreži – Thelma i Lousie.

Nakon što sam odgledala Thelmu i Lousie hodam po stanu
i govorim teksaškim naglaskom. Glumim slobodu, mladost,
obespravljenu žena s Juga.

U poznatom izvrsnom filmu pjesnikinja otvoreno feministički zagovara tragične junakinje koje svoju slobodu dragovoljno plaćaju vlastitim životima. Humor, reklo bi se pripada ljetnoj naraciji, ali u autoričinu pismu nije uvijek tako, pa ga Grcićka pripušta u svoje objekcije o famoznom ljetu na svoj način. Život na plaži, a ljeti je to gotovo jedino relevantno mjesto osobito za dječju znatiželjnu maštu, autorica u toj vrevi uočava tople i simpatične apsurde – djevojčica doji svoju lutku, a otac je zakriljuje od stranih pogleda. Otac štiti djevojčicu dok oblači maleni kostim. U drugoj zgodi humora na plaži, muž dovikuje svojoj debeljuci u plićaku: „kaj, da pošaljem dizalicu po tebe“! Ili: „Jedan dječak, na nagovor svoga oca, pristojno pozdravlja gospođe koje se brčkaju nedaleko od obale. Na njegove riječi dobro jutro, one odgovaraju dugim višeglasnim aaaaa.“

„Kupujem pome na pazaru i bakica nezaustavljivo trpa. Dosta, dosta molim vas, pa što će mi toliko, nemam ni muža, ni djecu, ni svekrvu“ Ona stane, odvadi više od pola, pruži mi kesu i kaže – blago ti se.“ Pjesnikinja se fino ruga u toj sarkastičnoj zgodi s mogućom obitelji one koja kupuje paradajz, dok prodavačica trpa pome… U slijedećoj zgodi koristi se višesmisleno ljeto tj. mogućnost neočekivanog događaja i smisaonog iznevjeravanja: „i odjednom mi se povjeravaš. Shvaćam što se dogodilo tek danima kasnije Kasno je, sunce je zašlo, i uskoro ostajemo same na plaži. Znam te deset godina. I to baš ove godine, kad smo tako malo vremena provele zajedno. I sama kažeš: ovo je neko čudno, zamjensko ljeto.“ Bez obzira što je točno autorica mislila pod tim „zamjenskim ljetom“, sastavak je zbog svoje izrazite dvosmislenosti vrlo uspio, čitljiv na više načina… Premda autorica nema u svojoj stihovnoj ponudi često takav tip ambigviteta koji u sebi skriva mogućnost igre sa spolovima, citirani sastavak je indikativan i po svemu kvalitetan: naime, mogućnost tumačenja pjesme u prostoru dvosmislene slobode čitatelju ostavlja pa i sugerira prostor doživljaja.

„moj susjed horizont / uvijek me pita kako sam / i kamo danas želim pobjeći. / na sjeveroistok kažem, / tamo gdje se bolest čežnje / liječi biljem kojemu ne znam ime.“ Za ljetne sličice Katja Grcić uvijek ima lijepu riječ: „sanja samo o meni, i mojim nabreklim obalama bezbrižnosti.“ O mnogostrukom fenomenu ljeta pisalo se i u svjetskoj i domaćoj literaturi, ali u zadnje doba koja isturuje složenije zahtjeve spisateljskoj mašti, ova je knjiga pošten i uspješan abecedarij o bezbrižnosti i mirisu ljeta, ljubavi, svjetlu i ljudima.

Branko Maleš, Bibliovizor