Usprkos izraženoj usmjerenosti prema predmetu, njezina afektivna izražajna snaga permanentno indicira svojeg pošiljaoca zadržavajući time izraziti lirski naboj. Pisanje je kod Kegljenice uspostavljeno kao emancipatorni projekt, pisanje je to koje oslobađa – oslobađa jer artikulira i samoobjavljuje.

Marko Pogačar

: : . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

Euforičan ton ove poezije svoju energiju podjednako crpi iz propasti kao i iz nade, iz nekog neobičnog i velikog vitalizma, ova poezija usisava i gužva svijet oko sebe, kao i ljubav koju nudi i traži. Sve su to razlozi zbog kojih se ova knjiga eksa, jer nudi nešto poput seksa, strast i postkoitalnu tugu i rezignaciju.

Kruno Lokotar