Mario Brkljačić u svojoj poeziji tematizira pitanja i probleme naše društvene i političke današnjice o kojima smo tijekom svih ovih godina čitali na naslovnicama dnevnoga i tjednoga tiska: nezaposlenost, kriminal, korupcija, prostitucija, droga i alkoholizam, posttraumatski stresovi suicidalnih ratnih veterana, profiterstvo političara i tajkuna, masovna pušiona nakon domoljubnoga zanosa s početka devedesetih… Ukratko, Brkljačić je opjevao grijeh struktura u hrvatskome društvu i buđenje iz “hrvatskog sna” ili, točnije, “sanjarenja” u našu vrlu, novu stvarnost te reflektiranje svega toga nabrojanoga na rastrojenu psihu i mizernu egzistenciju pojedinca, odnosno na elementarnu zajednicu – bračni par. […] Brkljačić je u svojoj zbirci poezije ispisao podosta sjajnih generacijskih himni o životarenju na putu od rova do biroa i o klapi koja je gitaru zamijenila raznokalibarskim cijevima, a po završetku rata izabrala iglu ili daljinski upravljač TV-a.

Igor Gajin, tportal