Od praznine
330
Anđelko Mrkonjić

Od praznine

[poezija]

prvo izdanje [digitalizacija]

knjiga je objavljena uz financijsku potporu grada zagreba i ministarstva kulture i medija republike hrvatske

Otvori
Čitanja 1236
Preuzimanja 118
Ukupno 1352
Preuzmi
DPKM preporuča koriŔtenje aplikacije Moon+ Reader za čitanje knjiga u EPUB formatu.

Jer, najiskrenije u to vjerujem, svako skoncentrirano, dobronamjerno čitanje ovih stihova (koje preporučam čitati viÅ”e puta i to upravo slijedno, kao u sebe domiÅ”ljenu i samointerferirajuću cjelinu), otkrit će svu ustrojstvenu složenost ovog brižno, dugotrajno i mukotrpno ispisivanog stihovlja. U njemu je (pojednostavljujem tek za potrebe ove usputne zabilježbe), leksik starih slavonskih ā€žlikarijaā€œ (u slučaju Anđelka Mrkonjića obiteljski rukopis o ljekovitim tvarima, receptima, bilju, itd.), kao arhaičan i začudan prototekst, združen s krajnje reduciranim, gotovo konkretističkim jezičnim ā€žludizmomā€œ, a sve u svrhu propitivanja nekih možda mističnih, ali svakako i posve sigurno, metafizičkih ljudskih dvojbi, razočarenja ili pak, stoje možda ponajbitnije, ufanja. Trag ove metafizičke nade sadrži u sebi elaboraciju duhovnoga i duÅ”evnoga (primjerice, pripadajuću simboliku boja, religijske tekstove i njihove konotacijske potencijale, itd.), ali itekako i onog tjelesnoga tijela kao ukletoga, prokazanoga i tragičnoga doma te iste duÅ”e, i te iste duhovnosti, u zemaljskome ljudskom tragu, prokletstvu i trajanju.

Delimir ReŔicki, Književna Revija

: : . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

Anđelko Mrkonjić naime, osim susreta ā€žÅ”imićevskeā€œ srediÅ”nje osi i ekonomiziranja odnosa između buke i tiÅ”ine, implozijsko-eksplozijskim preokretima, sa konkretizmom koji je opremljen u dva-tri baÅ”tinska jezično govorna izvora također uvodi i izravne implementacije likovnog subesejizma. Mrkonjić tu izravno intervenira najčeŔće jasno imenovanim bojama, kojima ne pridjeva nečemu drugom, predmetnome imenovanom, nego intenzivira neke dimenzije koje nisu nužno prostome, dapače često su vremenito postavljene. Dakako, uglavnom prema natrag ali i kao metafizička ljuljačka prema sutra/vječnom.

Mrkonjić također intertekstualizira sa strukturom molitve, kao obrasca ali i citatnog materijala, dakle i kao kompozicijskog submodela ali i kao motivskoga generatora poneke lirske priče. I, kada je već riječ o motivici, tu je Mrkonjić relativno jednostavan. Naime, ljubav i smrt, isprepleteni su presudnim stanjem tijela, koje, kroz bolne biologijsko-fiziologijske deskripte, uzaludno i trpno pokuÅ”ava uduhnuti krepost trave, i udaljiti se od neumoljivo pozorne i svugdje pripravne – bolesti. Bolest, krv i sol, nadmeću se s likarijama koje subjekt upisuje u tekstualne pripravke ozdravljenja.

Goran Rem

: : . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

Nastala u želji za odricanjem od navika svakodnevnog miÅ”ljenja, ova pjesnička zbirka sve je samo ne spontana, intuitivna reakcija svakodnevnoga čovjeka na činjeničnu stvarnost u vlastitu okružju pretočena u lirske zapise koji bi se mogli ukalupiti u po(st)modna poetska gibanja. Zapisi nastaju kao proizvod težnje da se duhovno naslijeđe ne zaboravi te nadogradi znanjem o svijetu. Mrkonjićeva filoloÅ”ka naobrazba i slikarsko umijeće ostavilo je traga kako u oblikovanju i sadržajnoj strani pjesama tako i u cijelom ovitku jer je autor tvorac likovnih priloga i naslovnice.

Branko Kuna, Vijenac

: : . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

Zbirka je sastavljena od pet ciklusa, a prva tri (Od obloga ljepote, Pjesme od zapisa i Pjesme od umora) čine idiomsku prefiksaciju kojoj su preostala dva ciklusa: Pjesme razlike i Pjesme mladosti (nastala puno ranije) demonstracija različitih (pa i početničkih) pjesničkih interesa ovoga autora. Već u prvom zapisu Mrkonjić odijeva svoj iscjeliteljski habit i započinje s ispisivanjem katoličkopoganske mjeÅ”avine, točnije pripravka kozmičke vjere i vradžbine. Manjem je dijelu čitateljstva poznato da u većini svojih pjesama Mrkonjić polazi od zanimljiva pre-teksta; recepata za likarije pohranjenih u ostavÅ”tini njegova pretka. Osim Å”to iz tog podteksta preuzima ljekovite sastojke, eliptične morfoloÅ”ke formule i arhaične sintagme, on ga rabi i u smislu podloge na kojoj će ispisati vlastiti duhovni palimpsest.

Ivana Đerđ Dunđerović, Zarez