U njezinoj poeziji lirski subjekt traži svoj identitet, svoju doživljajnost, misaonost i poetsku oblikotvornost, u odmjeravanjima o vanjski svijet. Taj pak vanjski svijet, koji putem pažljive percepcije postaje unutarnji, znatno mijenja svoja obličja pa se, prema tome, mijenja i sam subjekt. Temeljna je opreka između malog, zavičajnog, mirnog grada (Županje) i isto takvih njegovih stanovnika te užurbanog, često nehumanog, ali intrigantnog velegrada (Zagreba) i njegovih ljudi koji su vječno u žurbi, često namrgođeni i ne odveć susretljivi. Kako je lirski subjekt posve blizak mladoj pjesnikinji na studijima u Zagrebu i njezinoj otvorenosti, što je prirođeno mladim i ne još posve definiranim osobnostima, dominantna mu je pozicija motrenje svega oko sebe, srazivanje s osebujnim urbanim miljeom i mentalitetima grada u kojemu sada živi.

Davor Šalat, iz Obrazloženja za nagradu na Pjesničkim susretima u Drenovcima

: : . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

Premijerne zbirke poezije rijetko je mogućim predstaviti u svjetlu u kojem je, nacrtno, predstavljena zbirka Povratna karta Paule Ćaćić koju je, nesumnjivo, a kako je uvodničarski pripomenuto, promatrati jednim od vitalnijih trenutaka pjesničko-proizvodne 2017. godine na domaćoj sceni te je utoliko bitnim naglasiti potrebu za što snažnijim recepcijskim odjekom rukopisa koji plijeni, uz rijetke slabije trenutke, nedvojbenom, prije svega, estetskom izvrsnošću, a što je pri razmatranju književnoga djela, uostalom, ključnim. Zaključno je, kao sažetak, istaknuti Šalatove uredničko-pogovorne natuknice kojima je ponuditi temeljne karakteristike djela: lirski je subjekt dominantno u promatračkoj ulozi, opisi su živi i sugestivni, primjetnom je oscilacija stila koja se kreće u rasponu od mirne narativnosti do nervoznije događajnosti i kataloga slika, a od stilskih je osobitosti podvući pripovjednu konstativnost, kolokvijalnu frazeologiju mladih (uz opasku potpisnika ovih redaka kako ista zacijelo nije toliko izraženom, dapače!), funkcionalnu metaforiku te povremene figure ponavljanja. Dodati je, naposljetku, sljedeće – rukopis Povratna karta sugerira iznimnu literarnu nadarenost autorice Paule Ćaćić te će, samim tim, biti zanimljivo promatrati njezin daljnji spisateljski razvoj. Perspektiva je, naime, nesumnjiva.

Franjo Nagulov, Republika