Druga knjiga pjesama Ljube Lozančić svojom strategijom miješanja svijeta i teksta, prodora velikim naporom selektirane svakodnevice u lirski konstrukt, ali i intencijom da se „sredstvima teksta“ promijeni svijet, izravno se nadovezuje na njezin pjesnički prvijenac A što je s ljudima (2005). Sav taj agresivni svijet malih laži velikih razmjera koje ne mogu popraviti niti bjesomučne molitve Gospi, naime, poput oceanske naplavine prijeti da zaguši palubu pjesme, od čega se prozvana brani ne samo neočekivanom generacijskom stvarnosnošću ili pak prepuštanjem zavodljivoj jezičnoj igri, nego i oblikovanjem primljene građe u pomalo nadrealnu izbu koja postaje mjesto dinamične metamorfoze i, istodobno, osobna ispovjedna konstanta, stečeno utočište.

Nikola Petković