Klobučareve pjesme su narativne, često duljeg daha, čvrsto uzemljene u svakodnevici. Većina pjesama tematizira odnose unutar disfunkcionalne obitelji, suptilno bilježeći pomake na skali ljubavi i mržnje, prateći bjegove i povratke u (ne)sigurnost doma, nijansirajući cijeli spektar mogućih odnosa potrebe za pripadanjem obitelji s potrebom za slobodom koju ta ista obitelj guši. Bilježeći sitne svakodnevne pomake u rastakanju te obitelji kao posljedice očeva alkoholizma, Klobučar ispisuje bolne, istodobno i grube i nježne stihove kroz koji se zrcali (ne)mogućnost stvaranja prisnih obiteljskih odnosa.