Sve jedno
298
Zvjezdana Jembrih

Sve jedno

[poezija]

prvo izdanje [digitalizacija]

knjiga je objavljena uz financijsku potporu grada zagreba i ministarstva kulture i medija republike hrvatske

Otvori
Čitanja 1572
Preuzimanja 273
Ukupno 1847
Preuzmi
DPKM preporuča koriŔtenje aplikacije Moon+ Reader za čitanje knjiga u EPUB formatu.

Pisanje Zvjezdane Jembrih rijedak je primjer pisanja bez predumiÅ”ljaja, umjesto iz koncepcije i ambicije, ono izrasta iz pokreta i pogleda. Pisanje počinje iz tiÅ”ine i ne zna se točno kakav će biti glas koji s njim dolazi na svijet, ponekad lirski, ponekad ironičan, rijetko melankoličan. No, uvijek, neposredan i živ, sposoban za nagla skretanja, osvježavajuće hirovit… glas koji se usuđuje reći i ono Å”to se ne govori.

Sanja Lovrenčić

: : . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

Poezija Zvjezdane Jembrih i u njezinoj drugoj zbirci naslovljenoj Sve jedno uvelike je minimalistička. Oslanja se na vrlo sažet izraz i naglaÅ”avanje riječi kao pojedinačnih entiteta koji se potom uklapaju u veću strukturu. Česte su pjesme koje se u cjelini sastoje od stihova s po jednom, dvjema, najviÅ”e trima riječima. Redukcija se pak zna proÅ”iriti i na, primjerice, manjak glagola, eliptične rečenice, posvemaÅ”nji izostanak interpunkcije i velikih slova.
Ta poezija nije antimetaforična, ali je njezina figurativnost u velikoj mjeri kontrolirana, aludira na okamenjenu metaforiku i frazeologiju drevnih izričaja, primjerice Starg zavjeta ili usmene književnsoti. Zanimljivo je da bi ovakav kratak stilski opis mogao jednako pristajati i, recimo, pjesniŔtvu Maka Dizdara u Kamenom spavaču.

No, intonacija kojom su emotivno obojeni stilski elementi poezije Zvjezdane Jembrih poneÅ”to je ili čak znatno drugačija. U njezinu pjesniÅ”tvu, naime, uz arhaizaciju i bremenitost na ontoloÅ”koj, povijesnoj i egzistencijalnoj razini, često se izravnije ili neizravnije može osjetiti i satira, čak i ironija, nekad pak prisnosti i igrivost. MuÅ”ki otežale povijesne crnine te smrtno ozbiljne apsolutizacije vremena i prostora u spomenutim arhaiziranim poetikama, kod naÅ”e su pjesnikinje ipak ublažene femininim osjećajem prisnosti s pojedinačnim stvarima i razinama postojanja, slikovito govoreći, od Boga do mrava. No, u poeziji Zvjezdane Jembrih postoji određena mitologizacijska patina. Predmeti se ne pojavljuju tek u svojoj pojedinačnosti i konkretnosti, već vrlo često imaju simbolizacijsku vrijednost egzistencijalnih Å”ifri, zgusnutih formula temeljnih ljudskih situacija i ontoloÅ”kih konstelacija. To je jasno vidljivo i u takozvanom poetskom govoru iz persone, dakle, u izričaju pisanome iz lirskog subjekta koje je na sebe preuzeo masku nekoga lika. Pjesnikinja tu upravo i iskuÅ”ava ontoloÅ”ko-egzistencijalno-jezična stanja postavljajući lirsko ā€žjaā€œ u različite pjesničke junake i položaje. Tako se i konkretiziraju pa i drugačije značenjski oblikuju pojedini arhetipovi, posebice na primjeru svima dobro poznatih starozavjetnih likova.

Zvjezdana Jembrih tako u cjelini svoje druge zbirke pjesama usredotočuje svoju tematiku i izražajnost na ovozemnu egzistenciju, obilježenu krhkoŔću, nesigurnoŔću, ali i stvarateljskim ludizmom. Takav se pak obzor proÅ”iruje zagonetnoŔću smrti koja je istodobno prisutna unutar života, ali mu je i najveća opreka, te onkrajnom zbiljom koja se motri unutar biblijske kozmologije, postmodernističke antropomorfizacije Boga te antropoloÅ”kog i etnografskog naslućivanja nadnaravne stvarnosti. Zanimljivo je pak da se jedan od glavnih smisaonih naglasaka knjige ne događa u prvim pjesmama, kako je to uobičajeno, nego na samome kraju knjige, u zadnjoj pjesmi pod naslovom Svejedno. Ta je pjesma, za razliko od većine prijaÅ”njih, filozofski intonirana, fokus joj je na suprotnosti, kao i dvojstvu stvaranja i razaranja, a teleoloÅ”ki, u smislu životne svrhe, hotimice ostaje dvoznačna, nerazrjeÅ”iva. Tu pak dvoznačnost, sasvim u stilu Zvjezdane Jembrih, iskazuje u jezičnome otisku, dakle, u materijalnome tragu duhovnosti, i to jednakim zvučanjem, ali suprotnim smislom naslova Svejedno i zavrÅ”ne konstatacije da ā€žsve jedno jeā€œ. Između, dakle, rezignacije (ā€žsvejednoā€œ) o sveopće afirmacije života (ā€žsve jedno jeā€œ) samo je drugačiji ontoloÅ”ki, egzistencijalni i jezični naglasak, A baÅ” su te viÅ”eznačnosti i suptilne razlike u naglasku, s doduÅ”e, znatnim posljedicama – sukus onoga čime se književnost zapravo i bavi. I zbirka pjesma Zvjezdane Jembrih Sve jedno svakako je u vrlo osebujnom dosluhu s tim sukusom literarnog. I to posebice u postmodernističkom oblikovanju starodrevnih tema ili pak u tradicijskome stilskom rekvizitariju i motivike pri suočavanju s naÅ”im sasvim suvremenim aritmijama.

Davor Å alat