100% pamuk
104
Ivana Bodrožić

100% pamuk

[proza]

prvo izdanje [digitalizacija]

knjiga je objavljena uz financijsku potporu grada zagreba i ministarstva kulture i medija republike hrvatske

Otvori
Čitanja 5013
Preuzimanja 3124
Ukupno 8133
Preuzmi
DPKM preporuča koriŔtenje aplikacije Moon+ Reader za čitanje knjiga u EPUB formatu.

Petnaest priča Ivane Simić Bodrožić ukoričenih u zbirci 100% pamuk odlikuje ujednačena visoka književna kvaliteta i autorska samosvijest. Svaka priča na originalan način, s finim (crnim) humorom i naturalističkim smislom za detalj dramatizira žensku svakodnevicu. Ženstvenost, majčinstvo, kućanski poslovi i intimni odnosi u pričama Ivane Simić Bodrožić literarizirani su vjerodostojno i bez uljepÅ”avanja.

Lucidna tematizacija aktualnih generacijskih, socijalnih i kulturalnih tenzija u Hrvatskoj ostvarena je uvjerljivim dijalozima, ironičnim konstrukcijama i obratima, te vjeÅ”tim koriÅ”tenjem sociolekata. Pri tome, već od prve, naslovne priče čitatelj/ica uživa u duhovitosti pripovjedača/ice, u načinu na koji vodi priču i omogućuje mu/joj uvid u male životne istine, koje mu/joj u svakodnevici bježe.

100% pamuk zbirka je priča koja čini vrh izuzetne godine za hrvatsku kratku priču mladih autora, godine u kojoj su odlične zbirke objavili i Sven Popović, Iva Tkalec, Jelena Zlatar, Andrija Škare i Marko Gregur.

Obrazloženje uz književnu nagradu Istarske županije “Edo BudiÅ”aā€œ

: : . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

Ivana Simić Bodrožić u zbirci kratkih priča 100% pamuk rastavlja mentalne sklopove žena različitih dobi, statusa, podrijetla čime laserski zasijeca u žensko svakodnevlje, u samu srž rodne problematike.

U viziru su joj nečije kćeri, majke i bake; tim multigeneracijskim presjekom autorica artikulira fenomen perpetuiranja pokoljenjima matrilinearno nasljeđivanih obrazaca nesreće.

Gimnazijska profesorica hrvatskoga, kućna pomoćnica iz Bosne, studentica, ostarjela zagrebačka Albanka, spisateljica, trudnica, inkriminirana djelatnica MUP-a, mlada intelektualka frustrirana roditeljstvom i nedovrÅ”enim magisterijem, supruga nestalog branitelja, peterostruka majka s druÅ”tvene margine samo su neki od njezinih lirskih subjekata u čijim se naoko nepovezivim sudbinama univerzalno ogleda kompleksnost ženskosti. Kroz petnaest intimističkih narativa izloženih iz ženske vizure (devet ispovjednim glasom u monoloÅ”koj formi i preostalih Å”est ispripovijedanih u distanciranijem 3. licu) prelamaju se različiti vidovi i stupnjevi oÅ”tećenosti, raznolika iskustva rodne nepravde i nasilja, ne nužno fizičkog, no zato suptilnijeg mentalnog i emocionalnog zlostavljanja zanemarivanjem, patroniziranjem, predrasudama i to unutar vlastite obitelji, u susjedstvu, kod ginekologa, na radnome mjestu, u samoposluzi.

Ivanine protagonistice su, neovisno o miljeu kojemu pripadaju, svaka u svome mikro-kontekstu, očuđujuće osobnosti: kritički promiÅ”ljaju, grebu po povrÅ”ini, zadižu i gužvaju celofane, razgrću slojeve. Riječ je o (anti)junakinjama, neuklopljenim u zadatosti malograđanskih Å”ablona, koje nalazimo u transformativnom razdoblju samoosvjeŔćivanja, preispitivanja vlastitih modela življenja, davnaÅ”njih izbora ili nametnutih, fatalistički prihvaćenih shema. Pad na stepenicama, izlazak bez gaćica, posjet groblju ili prijateljima, planinarenje s majkom, roditeljski sastanak u vrtićuā€¦ svakodnevne su situacije kojima autorica apostrofira osobne, obiteljske ili generalno međuljudske konflikte, a svaku od njih postavlja kao trigger ili pak posljedicu ruptura životne kolotečine, zamaÅ”njak emancipatorske borbe, bitki za povrat dostojanstva i životnog smisla.

Pa ipak, iako su u pitanju žene koje nisu (sasvim) realizirane u svojim obiteljskim, socijalnim i ekonomskim ulogama,Ā  kolebanje između autentičnih htijenja i nezadovoljavajućih životnih prilika, ostaje uglavnom tek na jalovoj inerciji, bez konkretnog pomaka. Njihove privatne pobune gasnu i prije nego su se razmahale, pokuÅ”aj izmjeÅ”tanja iz (samo)nametnutih patrijarhalnih okvira zadržavaju se tek na timidnoj primisli ili djetinjem buntu. Sve one naposljetku bivajući prisiljene na pasivnostĀ  (djelomično je i same izabravÅ”i), ostaju hendikepirane u svojoj, uvjetno rečeno, zoni ugode, ostavljaju promjene za kasnije, Å”to ih čini realiziranim metaforama nepopravljivosti Å”ire druÅ”tvene situacije. Uostalom, posljednja priča zbirke okončava se, viÅ”e ironično no optimistično, rečenicom ā€œOd sutra, sve će biti drugačije.ā€. DoduÅ”e, tek naznačenim, otvorenim svrÅ”ecima autorica čitatelju prepuÅ”ta predviđanje i tumačenje daljnjih razvoja događaja shodno njegovu trenutačnom raspoloženju ili proživljenim iskustvima.

Sva ta razočaranja, ogorčenja i čežnje za većim prostorom slobode ambijentirana su u situiranost hrvatskog tzv. srednjeg sloja, ali i zakutke sa socijalnog ruba: memljiva stubiÅ”ta, tavanske garsonijere, spavaće sobe pregorjelih žarulja, turobne staračke domove. Raspukline naoko urednih egzistencija ostaju bez jasne simptomatike, Ivanine ženske figure svoju nevolju potiskuju i skrivaju. Zadovoljit će se tek rezignacijom, zajedljivoŔću, pokojim cinizmom. Uz mazohistički užitak u žrtveničkoj ulozi, mučit će ih latentna nelagoda otpadničke pozicije, ali i krivnja zbog nesposobnosti proaktivnog djelovanja.

Dramatičnost ovog kolopleta malih ženskih pripovijesti usporediva je s neprimjetnim tektonskim poremećajima, seizmičkim vibracijama kojih možda nismo svjesni, ali itekako osjećamo da neÅ”to nije u redu. Opasnost se ovdje krije u tričarijama, naoko beznačajnim svakodnevnim situacijama, katastrofe i eksplozije priguÅ”ene su i mukle. Pamučne. Tragika je ponajprije u osjećaju da se zapravo niÅ”ta doista tragično nije zbilo, niti će se vjerojatno iÅ”ta, dobro ili loÅ”e, ikada dogoditi. Generator užasa nije vulgarna brutalnost Å”okantnih smrti, preljuba, svađa, premlaćivanja, nego tek običan automatizirani život, prepuÅ”tanje, apatija i uljasta ustajalost prosječnih egzistencija u kojima teÅ”ko da će se neÅ”to promijeniti na bolje. Naslov uvodne priče efektno objedinjuje čitavu zbirku, a rekla bih kako pojam pamučnog ovdje ne figurira samo kao simbol femininog ā€“ mekoće i čistoće, nego i potmulog prikrivanja, umotavanja, utiÅ”avanja; nesposobnosti komunikacije, artikuliranja problema i straha od njegova rjeÅ”avanja. TeÅ”koće se preÅ”ućuju, no joÅ” silovitije kuljaju ispod povrÅ”ine.

Ivana Simić Bodrožić kroz fragmentarne prikaze sraza generacija, tradicionalnog i suvremenog, urbanog i ruralnog filtrira iŔčaÅ”enja arhetipskih podjela uloga i rodne segregacije rada. Nameće se kao oÅ”trooka promatračica i tankoćutna interpretatorica domaće zbilje, koja mikro-slike za hrvatskim ključanicama (brakovi svedeni na puku formu, abortusi u konzervativnim obiteljima, nemoćna i napuÅ”tena starčadā€¦) voajeristički hvata u kadar, zumiranjem uvećava da bi svaku poetski eliptično analizirala do detalja. Autorica je kratkom proznom formom uspjela vertikalno i horizontalno raslojiti (post)tranzicijsko druÅ”tvo kreiravÅ”i impresivan raster patologije običnoga.

Ako je s romanom Hotel Zagorje i bilo mjesta sumnjama, Ivana Simić Bodrožić ovom kratkopričaÅ”kom zbirkom dokazala se kao suverena, vjeÅ”ta i zrela pripovjedačica koja posjeduje zavidnu sposobnost da pojedinosti banalne svakodnevice izoÅ”tri i razradi u minuciozne napetice. PiÅ”e inteligentno, empatično i duhovito, priče su to nepretenciozne i prirodne, ponekad meke, ponegdje hrapave, baÅ” poput pamuka. 100% pamuk proza je za promiÅ”ljanje, identifikaciju, iscjeljenje i stopostotni užitak.

Vanja KulaÅ”, Arteist