U ovom primarno psihološkom romanu mnogo je duhovitih mjesta i prije svega dobrih pripovjednih rješenja, zbog čega Božo postaje poprilično “naš” i razumljiv, a roman čitak i s izuzetnom unutarnjom dinamikom. Marina Vujčić, naime, majstorica je fabuliranja koja posve očito posjeduje ljubav prema tekstu koji gradi i brigu za budućeg čitatelja koji će osjetiti kako njezina empatija nije rezervirana samo za glavnog lika, već i njegove konzumente.

Jagna Pogačnik, Jutarnji list

: : . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

Čitatelj susreće Božu u trenutku kada je napokon odlučio živjeti. On, naime, bježi od kuće. Ostavlja ženu, stan, posao, odjeću u ormarima… Marina Vujčić uvjerljivo vodi priču o čovjeku kojem manjka svaki smisao, ali i emocija. Upravo tu je autorica prava majstorica – Božu možda i ne razumijemo, ali vidimo koliko je on uvjerljiv lik.

Bojana Radović, Večernji list

: : . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

Ovo je roman dobro i brižljivo građen, darovito i bez balasta viškova ispripovedan, retko kultivisane rečenice, nesavršen tek onoliko koliko to mora bit sve što ne deluje “veštački”. Možda vam je Marina Vujčić kao pisac do sada prolazila ispod radara – i meni je, uostalom; od ove knjige nadalje, to više nije dopušteno.

Teofil Pančić, Jutarnji list