biba posavec
170
Branko Maleš

biba posavec

[poezija]

prvo izdanje [digitalizacija]

knjiga je objavljena uz financijsku potporu grada zagreba

Otvori
─îitanja 4510
Preuzimanja 788
Ukupno 5296
Preuzmi
DPKM preporu─Źa kori┼ítenje aplikacije Moon+ Reader za ─Źitanje knjiga u EPUB formatu.

Zako─Źeni ─Źarobnjak

 

How will you use the things that grow in your network of death?
GravityÔÇÖs Rainbow

 

Nova, neo─Źekivana, ekstremna, uzbudljiva ili barem neuobi─Źajena situacija nerijetko ─çe nas zate─çi, ostaviti bez teksta. Svladavanje novog iskustva zahtijevat ─çe pronala┼żenje novog na─Źina izra┼żavanja iskustva, drugim rije─Źima: kreativnost u uporabi jezika. Oneobi─Źavanje koje ─Źitamo u pjesni─Źkim idiolektima upravo je, kako je to pokazao dvadesetgodi┼ínji ┼áklovski uskrsnuv┼íi rije─Ź za modernog ─Źitatelja, takvo naprezanje tkiva jezika da izrazi ne┼íto za ┼íto do tada nije bio prona─Ĺen odgovaraju─çi izraz. Svaka je poetska praksa iskopavanje zna─Źenja ispod naslaga pra┼íine svakodnevnoga i upravo je time suprotstavljena praksi la┼żi bezbolne razmjene rije─Źi za stvari prilikom kupovine rabljenih iskustava i preprodaje obrazaca pona┼íanja. Rije─Ź je o kovanju oru─Ĺa za ponovno uspostavljanje odnosa s takozvanom stvarno┼í─çu do┼żivljenoga. Danas, me─Ĺutim, kada je jedina stvarnost u koju se vjeruje ona koju konzumiramo putem televizijskog ekrana, ona koju u svakom trenutku mo┼żemo isklju─Źiti, takav napor, ─Źini se, jo┼í malo koga zanima. U poeziju se vi┼íe ne vjeruje.

Objavljuju─çi svoju ─Źetvrtu knjigu pjesama, Branko Male┼í o─Źigledno ne pristaje na takav pomalo popularni stav, iako je iz naslova njegove prethodne zbirke jasno da pjesnika do┼żivljava kao metafizi─Źkog zabavlja─Źa. U tu zbirku, Placebo, nije bila uvr┼ítena pjesma objavljena 1990. u ─Źasopisu Quorum:

bojim se nešto
napisati
tko ─Źita taj
krade
ako je to neka vrsta
te┼żeg zlo─Źina ÔÇô
pristajem!
ako nije,
zašto bih se izvrgavao
ruglu
poštenja?

U njoj je, gotovo manifestno, izre─Źena ambicija da se pismom/pjesmom djeluje u dru┼ítvenom kontekstu. Ironi─Źan ton ne zna─Źi da se od te nakane odustalo, ve─ç da je pjesnik svjestan njezine uzaludnosti, dodatno nagla┼íene dvosmislenim dvostihom tko ─Źita taj/krade, te kontradikcijama i neodlu─Źnostima od kojih se pjesma sastoji. Pjesnik se izvrgava ruglu upravo stoga jer se ne boji pisati, a to naravno zna─Źi misliti, druga─Źije. Problem je u tome ┼íto je to danas neva┼żno. Pjesnik je tek jedan od mnogobrojnih anakronih bolesnika i kao takav jednako bezopasan kao i zona odakle krade, tj. ─Źitava knji┼żevna tradicija.

Nije stoga ─Źudno ┼íto se Male┼í u ovoj zbirci odlu─Źuje progovoriti diskursom shizofrenika. Prividna nekoherentnost i alogi─Źnost u komunikaciji kod te je bolesti, kako je poznato, zapravo posljedica nepoznavanja bolesnikove privatne logike, njegova privatnog jezika.

No, poznato je i to da nijedan jezik nije u pravom smislu rije─Źi privatan. Potpuno odsustvo komunikacije, ┼íutnja, posti┼że se samo u smrti. Govori jezik, a ne ─Źovjek, ┼íto zna─Źi da je jeziku nemogu─çe oduzeti smisao. Druga je stvar ┼íto smisao nije pretjerano┬á poslu┼ína ┼żivotinja, te ─Źesto┬á odluta bez pitanja, a rijetko se odaziva kad ga dozivamo. Uglavnom ga nema, osobito tu gdje ga mi trebamo.

Za simulaciju shizofrenog diskursa Male┼íu su kao idejno-tematska podloga, te primjereno tome i kao izvor motivskih grozdova, poslu┼żila neka antropolo┼íka istra┼żivanja L├ęvi-Straussa i Geze Roheima, a uo─Źava se i sklonost odre─Ĺenim izvodima Jacquesa Attalija, Gilberta DurandaÔÇŽ Uglavnom, izgnan iz prvog svijeta maj─Źine utrobe bolesnik se na┼íao u neprijateljskom svijetu u kojem je ugro┼żen i izgubljen. Njegova je obrambena reakcija infantilni narcizam i egoisti─Źna, anarhoidna agresivnost.

Osnovni je uzrok ugro┼żenosti nemogu─çnost da se na─Ĺe (pra)po─Źetak:

Ja uvijek po─Źinjem od 9. re─Źenice!

Prema Sloterdijku, drugog na─Źina i nema:

Ako zapo─Źnemo pripovijedati o sebi, zasigurno nismo zapo─Źeli na po─Źetku, ve─ç na nekom kasnijem umetkuÔÇŽ Jer kad zapo─Źne jezik, bitak je ve─ç tu; ako ┼żelimo zapo─Źeti s bitkom, padamo u crnu rupu nijemosti.

Zapo─Źev┼íi, dakle, usred pri─Źe, Male┼í nastoji saznati ┼íto se prije zbilo, odakle dolazi. To mu, dakako, ne uspijeva jer ne vlada jezikom niti toliko da sazna gdje je. Samodopadljivom gestom djetinjastog prezira autor progla┼íava da ga to i ne zanima:

mrzim povijest
jer tamo ima puno nejasne
tu─Źnjave

a on se ne voli tu─çi, premda je najja─Źi. Preko antropolo┼íke matrice, koriste─çi vje┼íto montirane djeli─çe govora svakodnevice koje organizira u stihove prema govornom ritmu, ali i prema potrebi nagla┼íavanja nijansi zna─Źenja, Male┼í povezuje svoje simulirane bolesni─Źke ispovijesti s psihoanaliti─Źkog kau─Źa s problemom poezije ÔÇô jezikom. Kako izre─çi ono za ┼íto svakodnevni jezi─Źni aparat nema rije─Źi? Istodobno, maska shizofrenika omogu─çuje mu i nedu┼żnost pri izricanju rije─Źi koje je pretjerana (zlo)upotreba ispraznila od bilo kakvog zna─Źenja. Omogu─çuje mu i progovaranje o velikim temama na izravan mali na─Źin:

volio bih pomagati ljudima.

Napisati to danas, zna─Źi biti svjestan opasnosti ─Źitanja samo u ironi─Źnom klju─Źu. Male┼í to, naprotiv, misli doslovno i naivno kako je izre─Źeno.

Bolesnik je, dakako, onaj drugi, onaj koji nije normalan, koji nije kao mi. Bolest, osobito mentalna, nagriza idilu, podsje─çaju─çi na nemo─ç, kratkotrajnost, uzaludnost, bezna─Źajnost, smrt. Bolest ogoljuje postupak ┼żivljenja: polagano otjecanje vremena bez ikakva dubljeg smisla, sporo raspadanje. Agonija u izvornom i dana┼ínjem zna─Źenju:

u bolesti nema jeftinih hitova.

U rizik se ulazi ne svojom voljom, bez mogu─çnosti povla─Źenja. Ulog je, vrlo jednostavno, sve. Zato je svaki te┼íko izboreni djeli─ç smisla dragocjen. Polazi┼íte za upotrebu shizofrenog bolesnika kao pogodne metafore snala┼żenja u jeziku svijeta na─çi ─çemo u Roheima:

Bolesnik se osje─çao izgubljenim u svijetu isto onako kao ┼íto su se rije─Źi gubile u njemu. To jest, on je samoga sebe poistovje─çivao s rije─Źima.

Ni┼íta mu drugo nije ni preostalo. Kao i pjesniku, ostala mu je samo njegova uzaludna komunikacija sa svijetom koji ga je izop─çio. Da bi se moglo ─Źuti, treba slu┼íati. Da bi se moglo lije─Źiti, treba vjerovati. Na vezu magije i psihoanalize ukazivali su i Freud i L├ęvi-Strauss i Roheim, a Male┼í to koristi kako bi ukazao na va┼żnost povjerenja u ─Źarobnjaka za uspjeh magije (rije─Źi). Budu─çi da se danas povjerenje iskazuje nekim drugim oblicima ─Źarobnja┼ítva, pjesnik je, kao ─Źarobnjak koji je izgubio mo─ç, sve sli─Źniji bolesniku. Magijski elementi vode, dakako, do religijskih, a pozornica na koju Male┼í uvodi svoje poetske bolesnike jest svijet bez Boga. Svijet koji vi┼íe nema sje─çanja ni povijesti, koji ┼żivi prazno sada. U njemu, naravno, svatko mo┼że izmisliti odgovor na bilo koje pitanje. Sve je dopu┼íteno:

prije/prije svega/imao sam u ustima/sve što mi padne/napamet

Sjetiti se po─Źetka nije mogu─çe bez Boga, zato se tra┼żi brda┼íce. Deminutiv ukazuje na svijest o ljudskoj mjeri i na tra┼żenje religijskog odnosa koji je ┼żiv, a ne institucija ili obi─Źaj. Zato ga se i zaziva familijarno:

kad ─çe bog?

Svi su komunikacijski obrasci toliko izlizani da se boja izvornog zna─Źenja vi┼íe uop─çe ne vidi te je jedino takav kratak spoj u stanju zaiskriti prisje─çanjem na stvarni sadr┼żaj izre─Źen oga. Heidegger je 1966. u svom posljednjem intervjuu rekao:

Ostaje nam jedina mogu─çnost da se u mi┼íljenju i pjevanju priredi spremnost za pojavu boga ili za odsutnost boga u propasti, da propadnemo u suo─Źenju s odsutnim bogom.

Blokirani ─Źarobnjak koji svojim shizofrenim monolozima o neprestanim mijenama┬á identiteta i stalnim spominjanjem hrane koja ga ve┼że sa svijetom nastoji obnoviti davno izgubljeno povjerenje u magi─Źnu mo─ç i ulogu rije─Źi, takav defektni ─Źarobnjak Male┼íov je poku┼íaj pripreme za problem. Duhovitost koja┬á je autorove pjesme uvijek izdvajala iz ÔÇ×jezi─Źno iskusnogÔÇť mno┼ítva i pribli┼żavala ga Slamnigu ili kasnijem Dragojevi─çu mo┼że zavarati i navesti na┬á isklju─Źivo ironi─Źna i dekonstrukcijska ─Źitanja, no Male┼í pi┼íe poeziju a ne materijal za teorijsku autopsiju. Dobru je pjesmu mogu─çe napisati samo usprkos, nikako zbog kori┼ítenja nove, eksperimentalne forme. Prethodnica za kojom ne dolazi glavnina snaga osu─Ĺena je na poraz. La creaci├│n po├ętica se inicia como violencia sobre el lenguaje, pi┼íe Octavio Paz. No, nasiljem nad jezikom poezija nikako ne zavr┼íava jer bi ina─Źe svako dijete, mucavac ili lu─Ĺak bili pjesnicima.

Tomislav Brlek