Poznavatelji spisateljskog rada Velimira Grgića na prvu su mogli ostati iznenađeni pojavom njegova noir-romana Bog vas mrzi; kažemo na prvu, jer čim se zagrebe ispod površine, što će reći uđe u sam tekst, postaje jasno da se on itekako uklapa autorov opus, koji uz još jedan roman obuhvaća pregršt knjiga s područja sociologije, društvenih i (pop)kulturnih fenomena te glazbe i filma (mahom azijskog). Bog vas mrzi netipičan je triler, koji u domaćem subžanrovskom polju i razvijenoj tradiciji gotovo da i nema uzora; naprotiv, korijeni su mu pretežito u korejskoj i japanskoj kinematografiji, gdje bi se njegove stilske osobitosti mogle ukalupiti, ali samo stilske; tematikom je, naime, snažno ukorijenjen u hrvatskoj suvremenosti, koju bismo (prvoloptaški, ali točno) mogli nazvati i stvarnošću. Sumorna slika postjugoslavenskog društva ogrezlog u divlji, koruptivni, palanački kapitalizam balkanskog tipa podloga je krvave, mjestimice brutalne drame koju u furioznom tempu nosi glavni (anti)junak, dostavljač pizze Hrvoje. In medias res, poigravanje s očekivanjima i žanrovskim „pravilima“, bizarni zapleti i preokreti, karakteristike su ovog hrvatskog pulp fictiona koji se čita u dahu, ali podjednako i gleda – njegova filmičnost očita je koliko i citatnost u Tarantinovim filmovima, a samim time, baš kao i u slučaju slavnog američkog redatelja, omaž određenim tradicijama i kulturnim krugovima kojima je dobro pripadati. Barem tako vjeruje autor, a čitajući ovaj dinamični, napeti triler lako je povjerovati autoru: Bog nas mrzi, jer kako drukčije objasniti sav apsurd koji nam se događa. Ne vrijeđajući ičiju sposobnost rasuđivanja, ironiju navodimo tek toliko, jer ju je dobro uočiti, jer turobnoj stvarnosti daje onu dozu humora koja je potrebna za probiti se kroz sve to, i za razliku od većine Grgićevih (anti)junaka – preživjeti.