Svakome tko makar i površno poznaje suvremenu hrvatsku književnost ime Miroslava Kirina, nesumnjivo, nije nimalo nepoznato. Iako aktivan i u proznom stvaralaštvu, esejistici, stvaralaštvu za djecu te u književnom prevođenju, Kirin svoj primarni angažman i prepoznatljivost ostvaruje kao pjesnik. Od prve pjesničke zbirke, nagrađene Goranom za mlade pjesnike 1989. godine, do danas objavio je deset knjiga poezije. Dok ima pjesnika koji kroz cijeli opus zapravo ispisuju jednu knjigu, prepoznatljiva stila i/ili tematskih obzora, ima i onih – a takvima nesumnjivo pripada Miroslav Kirin – kod kojih svaka nova knjiga predstavlja pojavu novog, temeljno drugačijeg pjesničkog svijeta, a da istodobno uspijevaju zadržati minimum onih poetskih crta koje čine da baš po njima prepoznajemo rukopis autora iz čijeg su se pera ili tipke rodili.

Andrijana Kos-Lajtman

: : . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

Iz očitog nepovjerenja u inače dogovoreno značenje riječi pjesnik se obraća neformalnom značenju dosjetke, koja u pustoši značenja aktualnog svijeta mnogo više funkcionira nego agresivne a ambiciozne smisaone konstrukcije. U prividnoj neambicioznosti dosjetkaškog teksta Kirin sada pronalazi lakonski izlaz opterećenog svijeta i njegova propitnog značenja. Iz lepršavog i necementiranog smisla pjesnik crpi slobodu praveći od neobaveznog materijala zgodu duhovitosti i lake slobode. Slavi se običan, a važan šarm života. U šalici čaja pjesnik je prespavao zimu.

Branko Maleš

: : . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

Kirinova je olovka promišljena, disciplinirana i precizna. Što ne znači da njeno crnilo nije crnilo ljubavi, blijeda sipa koja je sve svoje ostavila pred našim očima i, neuhvatljiva, izmiče.

Marko Pogačar