Clown, prvi roman Milka Valenta, objavljen je 1988. godine. Valentov Clown iznevjerava klasičnu narativnu tehniku svojom fakturom čestih, dinamičnih prekidanja naracije i uglavnom procesuira modernističke tehnike pripovijedanja, a mjestimice i postmodernističke, ali time ipak ne zanemaruje “radnju priče”. Ukratko, taj postupak dinamiziranja romanesknog tkiva ne narušava osnovnu priču romana, jednostavnu i u svojoj naravi doista konzistentnu. Clown je, u stvari, roman jednog lika koji se je odlučio na vlastito unutarnje putovanje kroz svoje mnogobrojne identitete, a tu svojevrsnu potragu za istinskim “ja” on dragovoljno počinje odlaskom u duševnu bolnicu, gdje će je na kraju i završiti završavanjem romana Clown. Clown je dakle roman jednog i jedinstvenog karaktera, iako umnoženog, koji je sastavljen od mnogih “ja” pa se tako u romanu pojavljuje kao Boris Clown, Clown 1, Martin, Clown 68, dr. Ivan Skener itd., a u problematičnim varijantama prestupnika, prognanika, katatonika i shizofrenika, ali je ipak uvijek prepoznatljiv po svojoj osnovnoj energiji traženja sebe i spoznaje koja, kako se čini, završava u spoznaji da je jezgra postojanja, to jest bit ljudske egzistencije, zapravo prazna. Svi ostali karakteri u romanu Clown jesu jednakovrijedni “žetoni”, zamjenski likovi Borisa Clowna, odnosno “stanja” njegove svijesti. Početna dilema Borisa Clowna “bolnica ili pisanje autobiografskog romana” rezultira produktivnom odlukom da se ode u bolnicu i da se napiše roman. (…) Takav radni pristup glavnoj temi romana, potrazi za “stvarnim ja”, u svojoj osnovi egzistencijalistički, omogućuje Milku Valentu pronicljivi uvid u “stvarnu stvarnost” a u rijetko dosegnutoj dijagnostici suvremenosti, to jest omogućuje mu razotkrivanje biti vremena kojom je prožeta nesretna zadnja dekada dvadesetog stoljeća.