Dablinci (eng. Dubliners) zbirka je pripovijedaka irskog pisca Jamesa Joycea, prvi put objavljena 1914. godine. Riječ je o jednoj od njegovih najpoznatijih i najpristupačnijih knjiga, koja realistično i često melankolično prikazuje svakodnevni život stanovnika Dublina na početku 20. stoljeća. Zbirka se sastoji od 15 pripovijedaka koje zajedno tvore dablinsku kroniku života obilježenog društvenim, političkim i vjerskim ograničenjima toga doba.

Pripovijetke su tematski povezane motivom paralize – emocionalne, duhovne i društvene. Likovi koje Joyce prikazuje često su suočeni s monotonijom i neostvarenim željama, a njihove životne priče rijetko završavaju sretnim ishodima. No, upravo u tim tjeskobnim, svakodnevnim situacijama Joyce postiže veliku umjetničku vrijednost svojeg pisma, naglašavajući pritom pojedinosti koje simbolično oslikavaju irsku stvarnost.

Zbirka je podijeljena prema dobi protagonista: prve priče govore o djetinjstvu, srednje o mladosti, a zadnje o zrelosti i starosti. Neke od najpoznatijih priča uključuju Arabiju, Eveline, Oblačak i Mrtve. Potonja, posljednja priča u zbirci, često se smatra remek-djelom kratke proze. U njoj Joyce istražuje teme identiteta, prošlosti i gubitka na primjeru lika Gabriela Conroya koji doživljava unutarnje prosvjetljenje nakon saznanja o minuloj ljubavi svoje supruge.

Joyceov stil u Dablincima združuje preciznost realizma s poetičnošću simbolizma. Pažljivo odabranim detaljima i unutarnjim monolozima autor stvara bogat svijet pun suptilnih značenja. Iako neke priče izgledaju jednostavno, može ih se tumačiti slojevito, pri čemu je često naglašena njihova društvena kritičnost i traganje za identitetom u okruženju obilježenom kolonijalnim pritiscima i konzervativnim društvenim normama.

Prvotna objava zbirke bila je problematična jer su izdavači smatrali da je njezin sadržaj kontroverzan. Joyce se suočio s cenzurom zbog prikaza seksualnosti, siromaštva i religijskih pitanja. Međutim, nakon objave, zbirka je postupno stekla priznanje i danas se smatra ključnim djelom modernističke književnosti.

Dablinci su nadahnuli mnoge autore i umjetnike, a priče su kasnije adaptirane u kazališne predstave i filmove, pri čemu se posebno ističe filmska verzija priče Mrtvi iz 1987. godine, koju je režirao John Huston.