Glasovne promjene
108
Damir Å odan

Glasovne promjene

[poezija]

prvo izdanje [digitalizacija]

knjiga je objavljena uz financijsku potporu grada zagreba i ministarstva kulture republike hrvatske

Otvori
Čitanja 6559
Preuzimanja 1740
Ukupno 8296
Preuzmi
DPKM preporuča koriŔtenje aplikacije Moon+ Reader za čitanje knjiga u EPUB formatu.

Obilježja prve zbirke pjesama Damira Å odana Glasovne promjene određuju tu knjigu kao postmodernističku liriku. Za razliku od modernističke čatrnje koja je na jednom mjestu prikupljala i kroz maleni otvor prikazivala svu zbijenu raznolikost objektivno prikupljenih “padalina”, u Å odanovim stihovima nalazimo subjektivno pročiŔćeni “svijet”. To će reći da je nova zbilja filtrirana, uglačana i uglađena bez oÅ”tro sučeljenih suprotnosti. Čim se sučeljenost uspostavi, odmah se sukob razrjeÅ”ava nečijim padom, odnosno uzletom kao Å”to je to slučaj u stihovima “međutim / drugo neÅ”to / u njezinu glasu / odveć ozbiljno i razumno / priječilo je / da i sama zna / koliko im / pripada” [“Jahte”]. Dakle, pjesnikova uloga nije viÅ”e svedena na postupak biranja određene hrpe, odsječaka zbilje i njezina prijenosa u svoj njezinoj surovosti i sirovosti, pa makar to bilo svjetlo koje pita “nakon Å”to je / prosvrdlalo prozor / i razdrlo zavjesu”Ā  [“S fotografije”]. Pjesnikov postmodernistički ego sad se ne isrcpljuje u samom izboru, pristupu zbilji, razgolićenju maÅ”te, opetovanom razotkrivanju korijena, temeljnih odnosa među jedinicama, ponovnom otkrivanju ne tople vode kako bi rado htjelo podvaliti tradicionalizmu skloni teoretičari književnosti, nego razloga zaÅ”to je neÅ”to toplo i kako ga njemu primjereno ohladiti, jer pjesnik se ne može odreći onoga iza, poÅ”to “malo dalje (uvijek dalje) / jedan galeb iz pijeska je / iŔčeprkao svjetlucavo kamenje / i sad cupka / čudi se.”Ā  [“Daljina”].

U prethodnoj snyderovskoj slici preslikava se sveukupni pozitivistički otklon od modernizma. Naime, slici oca s motikom pjesnik pridružuje, ali ne suprotstavlja sliku sina joggera. Da nije riječ o kontrapunktiranju, govori pjesnikov leksički izbor, koji nam želi sugerirati daljinu. “Sjeverno more / miljama daleko… bježim od te pomisli” pa i razrjeÅ”nica “nemile” reminiscencije flash backa u svjetlucavom kamenčiću, čija viÅ”eznačnost čitatelja napućuje u nekoliko smjerova: sjećanje na neki događaj nije sumorno, ma koliko je on zaista bio, usporedba zgubidanskoga trčanja i mukotrpnoga rada sama je po sebi svjetlucavo otkriće, uspostava okosnica zanimanje /?/ – ne / vraćanje odnosno razumijevanje – nerazumijevanje ili pak staromodno – moderno vrijedi maloga bljeska. Zanimljivo je da se Å odan ne izruguje starome, te starim. To je bitna razlika od avangardističkih potiranja svega tradicijskoga, bez obzira koliko ono vrijedilo ili ne. Upravo to nezamjeranje, kako avangardističkoj isključivosti, tako romantičarskoj neumjerenosti, naivnoj dražesti jezerskih pjesnika i nadrealističkoj kolokvijalnoj silovitosti daje pjesniÅ”tvu Damira Å odana odlike superiornosti pri ispisivanju nove zbilje. A to priliči Bogu, za autora Glasovnih promjena modernizma to priliči glasniku bogova, bogu pokrovitelju stada, bogu raznih izuma, fizičke okretnosti, oÅ”troumnosti, bogu putova, starogrčkome Hermesu, strarorimskome bogu krasnorječivosti Merkuru. Zato se njegov kaducej zavrÅ”ava ovim versima: “Hemes je za druge / a malo i za sebe. / Naročito ujutro kad je utopija / najtoplija. A noć? / Noć je zanoćila.” Na čitalačku sreću noć je zanoćila zvjezdana, pa geslu na početku knjige pjesama, to jest navedenom stihu Henrija Michauxa “gotovo je: umijeÅ”at ću se”, možemo skromno dometnuti: sjajan je vaÅ” kaducej!

Vjekoslav Boban