Riječ je o iznimno homogeno napisanoj zbirci nastaloj na marginama tada već posustale poezije jezičnog iskustva a u dodiru s ponovno probuđenim neoegzistencijalizmom, koji će svoje pročišćeno ostvarenje dočekati u sljedećem desetljeću. Domovićeva je poezija, obilježena osebujnim idiomom i ispovjednošću govora iz prvoga lica otpočetka čvrsto u dijalogu sa zbiljom, od nje ne bježi, pače, prema njoj uspostavlja zaigran afirmativan, vitalistički odnos, osobito kad je riječ o ljubavno-erotskoj tematici, ali i jasan kritičko-ironijski odnos, bez obzira je li riječ o nerijetko teško opisljivu iskustvu odrastanja, ili pak pokušaju detekcije bliže i šire društvene sfere krajem osamdesetih, već dobrano premrežene sociopolitičkim i medijskim iskustvima, kadšto tek kao kulturalnim otpacima, to jest nečim što kod nas, krajnjih korisnika rijetko stiže u svom cjelovitom, izvornom obliku. To je razvidno u sljedećim stihovima, koji ujedno i autotematiziraju čin i smisao pisanja, što će uz ljubavne i socijalne motive postati jedna od konstanti Domovićeva pisanja u svim narednim zbirkama: „sve što postoji oko mene to su patvorine / koje gutam da nađem sebe i bacam parazitske / amebe u faširano meso / sirotinja ne jede šnicle i ona je spašena / gonim poeziju na hipodrom / primam oklade i ulažem život u konačni hod“.

Miroslav Kirin

: : . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

Knjiga Heretik na 10 načina, po naravi sasvim „lična“ – gotovo fantazmagorični intimni dnevnik autora, jedna je od rijetkih koja izvrsno egzistira na rubovima poetskog fona koji obično karakterišemo kao otvoren spram najšire lepeze čitalaca a ne propada u ponor estradne grubosti. Dakle, riječ je o poeziji koja, ma kako to frazerski zvučalo, izvire direktno iz života i postaje osobeno svjedočanstvo o jednoj istovremeno izuzetnoj i običnoj svijesti. Stvarna, ali ne na način svojstven pobornicima semantičkog konkretizma, sa poetskim subjektom koji se otvoreno eksponira – pa dakle na izvjestan način i pretenciozna, knjiga Heretik na 10 načina lako se čita i teško zaboravlja. Opservacija i introspekcija te imenovanje konkretnog i njegovog dekonkretizovanog odbljeska u heretičnom ogledalu osnovne su poluge poetičkog mehanizma T. Domovića. Urbani milje kao globalni okvir ovog pjesničkog svijeta poslužiće autoru i kao poligon za razvijanje jedne, danas sasvim raritetne intencije – socijalnog angažmana. Osnovna zamka ovakvog angažmana, a to je tendencioznost, izoštrenim osjećanjem za mjeru, zaobiđena je na valjan način. Ima tu i humornih nota, koje se transponuju u sfere grotesknog, gotovo kafkijanskog, začudnih lirskih diskursa i pasaža, fantastike, erotike i kvazi-erotike, naracije, ali sve zajedno ne djeluje kao razbarušena, nekonzistentna smjesa već se utapa u jedno jedinstveno poetsko poimanje objektivne stvarnosti.

Saša Radonjić, Polja