Zbirka priča Kali Juga Borisa Gregorića kombinira jezičnu virtuoznost i stilističku dorađenost s tipičnim tematskim preokupacijama tzv. stvarnosne proze. Naime, autor u svojim kratkim prozama fenomenološki se bavi svakidašnjicom, ali pritom uvijek nastoji ispisati svagdan iz neke iščašene perspektive. Tako njegovi zapisi bivaju gotovo poetski, a izlaženje iz prozaičnog ogleda se i u digresijama, iluminaciijama, povezivanju iskustva čitateljskog s životnim iskustvom. Pritom je autor i angažirani zagovornik života i životnih radosti, protivnik ratnohuškačkog jezika, ali i oponent jednoobraznom prikazu zbilje koju nudi mainstream rječnik medija. Gregorić nastoji izbjeći onim tzv. građanskim okvirima, želi kao autor zaviriti u svijet izvan konvencija, istraživati svijet iz perspektive drugih bića, oponirati monokromnoj povijesti koja zagušuje. Njegove su proze lirski zapisi koje odlikuje bujna metaforika, blaga ironija i svakako predstavljaju osvježenje u uglavnom konfekcijskoj hrvatskoj prozi kojoj je doslovno prepisivanje stvarnosti osnovni temelj.

Darija Žilić