Lazić nije autor koji igra na prvu loptu. Pišući prozu koja se formalno svrstava u kategoriju ratnog romana, on prihvaća iskustvo povijesti, tragajući za smislom koji nije omeđen samo konkretnim vremenom i konkretnim prostorom… Iako je Lazić po mnogočemu poklonik novog senzibiliteta, kojem su bliži protagonisti South Parka nego pretpotopni pripovjedači s pedagoškom palicom iza leđa, on je pisac koji itekako vodi računa o tradiciji… Imaginacija i memorija su dvije krajnje točke unutar kojih Lazić rasprostire svoju bajkovitu križaljku bez kraja i konca… Svojim talentom za pripovijedanje, u romanu Ljeto u gradu Lazić se zapravo razbacivao: kako stoje stvari, on je više nego na obećavajućem početku.

Zdravko Zima, Novi list

: : . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

Lazićev je roman važan upravo zbog onoga “roman o ratu”, što je nešto posve drugo od odrednice “ratni roman” jer je, kako mi se čini, ovo prvi put u recentnoj književnosti da rat ne postaje odrednica žanra, nego doista polazište koje svojom transformacijom, u raznim smjerovima, dobiva različita lica, a roman u cjelini bježi svakoj žanrovskoj ukalupljenosti… Ljeto u gradu definitivno pokazuje Zorana Lazića kao autora koji vješto i učinkovito barata različitim stilovima i autora koji rado eksperimentira, ovaj put s iznimno složenom gradnjom romana… Lazićev je roman dosta idejno jak i strukturalno iznimno zahtjevan i kao takav zaslužuje pohvale.

Jagna Pogačnik, Jutarnji list

: : . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

Vrlo uspjeli miks žanrova – bajke, teen-komedije, meksičke sapunice, narodne priče – te cijeli spektar slengova i zavičajnih naglasaka kojima Lazić tako dobro iscrtava kako je Hrvatska tada izgledala… U miješanju hinjene ravnodušnosti, prepuštanja postojećim uzusima koji mu se, doduše, ne sviđaju, ali drugog nema, te emocijama što ga preplavljuju dok secira stvarnost oko sebe, Lazić je jednostavno – odličan.

Nataša Petrinjak, Zarez

: : . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

Romanom Ljeto u gradu, dvadesetdevetogodišnji Zoran Lazić iz Slavonskog Broda svrstava se među najtalentovanije pripovjedače na balkanskoj književnoj sceni! Gotovo tri stotine stranica najluđih i najmaštovitijih zapleta i likova nesvakidašnji su književni doživljaj, a ovaj “roman u deset koraka” o ljubavi, ratu i sudbini govori na apsolutno originalan i duhovit način.

Adisa Bašić, Slobodna Bosna

: : . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

Ljeto u gradu je formalno i stilski odlično zamišljen roman… Lazić dosta brzo i vješto mijenja kadrove i slaže priču služeći se infantilnim pripovjedačkim rakursom, crnim humorom, paradoksom, a prikazivanje scena poput dječjih igara na igralištima između bombardiranih zgrada, upravo zbog te mješavine nekoliko različitih kutova gledanja prerastaju puki dokumentarizam stvarnosne proze i postaju nešto više… Mračna, tjeskobna putešestvija korumpiranog, švercu posvećenog svećenika i čovjeka kojemu je poginula cijela obitelj, a koji od ovog prvog, kao stručnjaka za nebeske stvari, traži da mu pokaže put prema mjestu na kojem se njegova žena i djeca sada nalaze, prava su jarmuschevska storija o mrtvom čovjeku, koja bi, izdvojena iz cjeline, mogla biti svrstana u sam vrh domaće proze… Ideja da s desetak različitih strana opkoli i osvoji temu dovoljno je intrigantna sama po sebi, i na ovdašnjoj sceni jedan je od rijetkih slučajeva onoga što bismo mogli nazvati hiper romanom.

Dario Grgić, Radio 101