#
#

Lente prikazuju redni broj na listi najčitanijih naslova koja obuhvaća razdoblje od pokretanja projekta BEK 2001. godine do jučeraÅ”njeg dana, a odnosi se na sve objavljene naslove. U rubrici Najčitaniji naslovi ponuđene su i druge liste najčitanijih naslova koje obuhvaćaju ograničeno vremensko razdoblje i/ili pojedine vrste naslova (kao Å”to su, primjerice, prozni, pjesnički, esejistički itd.).

Zatvori obavijest ×
Maja i Vuneni
331
Tihomir Dunđerović

Maja i Vuneni

[poezija]

prvo izdanje [digitalizacija]

knjiga je objavljena uz financijsku potporu grada zagreba i ministarstva kulture i medija republike hrvatske

Otvori
Čitanja 1227
Preuzimanja 121
Ukupno 1350
Preuzmi
DPKM preporuča koriŔtenje aplikacije Moon+ Reader za čitanje knjiga u EPUB formatu.

U novoj knjizi Maja i Vuneni, međuovisnost velikih i malih priča varira u svojoj hijerarhijskoj realizaciji, i to strategijski koherentnije s obzirom na ciklusnu zaokruženost tematsko-motivskih segmenata. Drugim riječima, ciklusi su dovoljno kompaktne sadržajne strukture u odnosu na naslove (ali ne i unutarciklusno, unutartekstualno!) da ih se može percipirati kao strategijske cjeline kada je riječ o supostavljanju mikro- i makropriča. Već su sami ciklusni naslovi (Maja, Vuneni, Maja i Vuneni, Njegova mama, njena mama, Ledeno doba i ViÅ”e ne piÅ”em) pokazatelji pretežite strategije fokusacije na pojedinačnost. Figurativni naslov Ledeno doba, odnosno subjektno postavljen ViÅ”e ne piÅ”em, u konstelaciji s ostalim naslovima, ilustriraju strategijski luk od (pseudo)referencijalnosti do metajezičnosti.

Određivanje lirske radnje njenim nositeljima, a ne događajima, Dunđerovićevu drugu zbirku čini poetoloÅ”ki uklopivom u neoegzistencijalistički subjektivistički podkorpus najmlađega hrvatsko ga pjesniÅ”tva 2000-ih. Naslovi Maja, Vuneni, Maja i Vuneni, Njegova mama, njena mama, označitelji su dominantne Nad Ja perspektive, tj. objektivacije, zapravo pasiviziranja subjektnih instanci. ā€žPortretnaā€œ elaboriranja unutar ciklusa kreću se od jednostihovnih ā€žnapomenaā€œ izrazite ekspresivnosti do Å”irih, prozno intoniranih pseudonarativa koji proizvode dojam kako je riječ o narativnim težiÅ”tima koja će se tek razviti u događajne informacije te umrežiti u smislenu interciklusnu priču. To se, naravno, ne dogodi, informacije se usustavljuju po principu razgovorne asocijativnosti, a ne kauzaliteta, tako da niti jedna naznačena ā€žpričaā€œ ne dobije svoju dovrÅ”enu, vremenski kronologiziranu fabularnu realizaciju (iako se, primjerice, kao događajno-emocionalni kulminativ, uz lik Maje veže fizička trauma, prometna nesreća te se sugeriraĀ  kako je ona skrenula udobnu i sigurnu putanju njezina života, nema jasnih naznaka o konkretnim posljedicama i sl.). Kao najvjerojatniji razlog asocijativnog uvođenja informacija, nameće se množina naracijskih perspektiva, odnosno polilog subjekata različite spoznajne kompetencije (psihoterapeut, član obitelji, susjed, medijiā€¦) u odnosu na lik koji je ā€žtemaā€œ, a Å”to i samo (taj postupak) postaje tema, uvođenjem žanrovskih sugestija labilne i informacijski nepouzdane strukture trača kao osporavatelja vjerodostojnosti izgovorenoga: zar ne vidite gospođo oni bacaju otpatke preko balkona njihovo dijete urla ispred zgrade skače stepeniÅ”tem i mumlja njihovo dijete neprekidno mrmlja lomi riječi guta slogove i ispuÅ”ta potoke sline pa vidite li vi to dijete to dijete je straÅ”no izvan svih normi pristojnogā€¦ je, gospođo, bog je ponekad stvarno okrutan, htio sam reći, to sigurno misli i vaÅ” muž. pa vi ne prestajete pričati, a tek je svanulo.

Sanja Jukić