Meditacije Marka Aurelija, kojeg povijest pamti kao najplemenitijeg i najmudrijeg rimskog cara, izvorno su napisane kao zbirka filozofskih naputaka i savjeta samome sebi, a čitateljima nudi jedinstven, introspektivan tekst sastavljen u obliku kratkih osvrta i aforizama o pitanjima poput prirode dobra i zla, održavanja vrline, uređenja svijeta kao cjeline i nadilaženja svih vrsta strahova, taštine i ljutnje. Meditacije su podijeljene u 12 poglavlja ili „knjiga“, a pisane su jednostavnim, svakodnevnim jezikom dostupnim svakom čitatelju. Filozofsko stajalište s kojeg Marko Aurelije nastupa proizlazi iz stoičke tradicije koja posebno ističe četiri vrline: hrabrost, pravednost, samokontrolu i praktičnu inteligenciju. Stoički pristup životu ne traži krivce u drugima i vanjskim okolnostima već pronalazi rješenja u upravljanju onime što je jedino u potpunosti u njegovoj moći: samim sobom. Drugim riječima, stoik zna da ne može utjecati na to hoće li se u životu susretati s lošim ljudima, ali može na vlastiti pristup njima; ne može utjecati na to hoće li ga u životu snaći nesreća, ali može na to kako će se nositi s njom. Stoik se odriče užitka, taštine i svake zlouporabe drugih ljudi, ali zauzvrat dobiva istinsku slobodu vođenu autonomnim i usmjerenim razumom, život lišen straha, unutarnji mir.