#
#

Lente prikazuju redni broj na listi najčitanijih naslova koja obuhvaća razdoblje od pokretanja projekta BEK 2001. godine do jučeraÅ”njeg dana, a odnosi se na sve objavljene naslove. U rubrici Najčitaniji naslovi ponuđene su i druge liste najčitanijih naslova koje obuhvaćaju ograničeno vremensko razdoblje i/ili pojedine vrste naslova (kao Å”to su, primjerice, prozni, pjesnički, esejistički itd.).

Zatvori obavijest ×
Metakmorfoze
286
Alen Brlek

Metakmorfoze

[poezija]

prvo izdanje [digitalizacija]

knjiga je objavljena uz financijsku potporu grada zagreba i ministarstva kulture i medija republike hrvatske

Otvori
Čitanja 1734
Preuzimanja 461
Ukupno 2194
Preuzmi
DPKM preporuča koriŔtenje aplikacije Moon+ Reader za čitanje knjiga u EPUB formatu.

Zbirku Alena Brleka čini 47 pjesama. Čitatelja već u naslovu dočekuje riječ koju treba gonetati i oko koje valja graditi semantiku knjige. Naslov Metakmorfoze združuje lekseme metak i metamorfoze, u njemu se susreću promjena i opasnost, preobrazba i smrt. U pitanju je stopljenica, riječ hermafrodit, riječ koja se ne da svesti na zbroj značenja ishodiÅ”nih leksema. Izrazito je snažna i aluzivna, s njom se može krenuti u različitim smjerovima i ovjeriti različita čitanja. Prigodno spajajući udaljeno i različito, stopljenica pomiče granice percepcije i stvara nove uvide, ona je ā€“ kako zapisa Å”vicarski stilističar Marc Bonhomme ā€“ ā€žnesvodivi diskurzivni kompromis koji se odvija na granicama ispravnosti i kreativnostiā€œ.

Brlekova je knjiga pomno izgrađena. Karakteriziraju ju bogata asocijativnost, enigmatična metaforika, kompleksna lirska sintaksa, angažirano propitivanje temelja svijeta u kojemu živimo. Tematsko-motivski prostor oblikuju pojmovi sloboda, ljubav, let, ritam, ptice, industrija, grad, mornari, mornarski čvorovi, plovidba, poezija, miris antidepresiva i sl. Pjesme su često kratke, eliptične, čitatelju je ostavljeno puno prostora za njihovo domiÅ”ljanje i dopisivanje. Gdjekad se tom čitatelju može učiniti da je upravo on jedan od ā€žzidara slobodeā€œ (kojima je zbirka posvećena) te da po vlastitu nahođenju može graditi smisao teksta.

Brlekov je lirski izraz taman i gust. S jedne se strane temelji na maÅ”tovitim, kadÅ”to ekstravagantnim sitagmama, npr.: zdrobljeni septum boga, bezimena žlica perspektive, vakuum pineale, grobnice kisika, transfuzija neba, elokventne suze i sl. S druge pak strane njegovi stihovi zvuče poput neuobičajenih sentenci, poučnih rečenica koje bi valjalo ozbiljno uzeti i po mogućnosti slijediti njihove poruke.

KreÅ”imir Bagić, Vijenac

: : . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

Autor jeziku pristupa ludički ikonoklastično, njegova poezija ne funkcionira ni u jednom standardnom filteru koji nameće komunikacijski diskurs svakodnevnog, no ipak ne gubi mnogo na nivou empatijskog i duhovnog, do te mjere da Brlek sam sebe, u joÅ” jednoj od svojih (d)osjetki naziva Budom. Ideja viÅ”eg bića nije mu strana, no izbjegava već toliko puta prežvakani pristup bogu kao izdvojenom i svemogućem entitetu koji nas gleda svisoka. U Metakmorfozama užasno je puno noći, pojavljuje se u nekoliko pjesama, svojevrsno instruirajući čitatelja kako da čita knjigu: u tami, jer je tama sinonimna sa tiÅ”inom, a tiÅ”ina pomalo sinonimna sa autorom samim.

Kada sam prvi put upoznao Alena Brleka, učinio mi se upravo takvim: utjelovljenje tiÅ”ine, gotovo prozračne fizionomije i lica sa prirodno stiliziranim crtama koje asociraju na nekog pravoslavnog sveca sa freskopisa u čarobnom manastiru Zavala. Potpuno je prirodno da ovako neupadljiva osoba upravo takvu poeziju i piÅ”e, bez buke i spektakla, koja ne želi impresionirati niti aludirati nego naprosto jeste zato Å”to mora i ne može drukčije. Autor odustaje od bilo kakvog pokuÅ”aja žanrovskih smjernica, igrajući po vlastitim pravilima koje zapravo usput improvizira, no koja se u ukupnoj slici zbirke ipak čine zaokruženima, ako u obzir uzmemo njegovo promiÅ”ljanje o povezanosti svih stvari i golemom metafizičkom krugu u kojem se svi krećemo, krug kao prapočelo i konačno odrediÅ”te svega Å”to postoji.

Sučeljavajući hermetično i prozračno, Alen Brlek uspio je u namjeri (Å”to možda nije najsretnije odabran naziv jer uključuje predumiÅ”ljaj) da se potpuno razotkrije na način da ne gledamo u njega nego kroz njega, otkrivajući lirske prostore atmosferično slične Zumthorovoj kapeli Bruder Klaus: zavodljivo mračne, sa fokusom koji odozgo rastjerava tamu uvodeći nas u svjetlo. A Hegelov kiÅ”obran pretvara se pritom tek u lingvistički zastor kroz koji se čitatelj mora provući kako bi otkrio ono Å”to u Brlekovoj poeziji žubori ispod povrÅ”ine.

Mirko Božić, Moderna vremena Info