Posrijedi je tekst naglašeno konceptualne prirode koji čini ukupno trideset i šest pjesama podijeljenih u tri cjeline: „Thanatos na povocu“, „Krnji perfekt“ te „Atavizam zvan ljubav“ – palimpsestno opsesivan, no ujedno i endemski izvorišan, crpilišno podatan u svom kako rječničkom ludizmu tako i u svojoj obnovljivoj sintaktičkoj homeopatičnosti, ali i makar diskretnom semantičkom manihejstvu koje provocira temeljita ponavljana čitanja lišena i najmanjih perceptivnih ušteda. Neonski bog mržnje, pjesnički prvijenac Denisa Ćosića, bez ikakvih dvojbi možemo smatrati izvanserijskom estetskom uspješnicom te, posljedično, značajnim trenutkom ovdašnje pjesničke 2019. godine.

Franjo Nagulov, iz Obrazloženja nagrade Pjesničkih susreta u Drenovcima