Knjiga Andree Zlatar polazi od pretpostavke nepara. Sasvim obična, lagana riječ nepar, čini se da je najvažnija u dječjoj igri biranja; igri para i dispara. Dakle, nije riječ o jedinki, o nečemu što stoji samo za sebe, nego o nečemu što nije par; ali je nekad možda bilo i možda će opet biti. Možda u toj beskonačnoj otvorenosti jednog, nedovršenog, leži tajna bića. Knjiga je to o ljubavi, o nedostatku, o prolaznosti; knjiga o moru ili o jednom južnom mjestu na obali. Knjiga nemanja, knjiga osamljenosti.

Ova autorica, inače profesorica i kulturna radnica, urednica raznih publikacija, dakle organizatorica par excellance, pokazuje zavidan talent u ispisivanju vlastite intimne priče, pokazuje iznimnu spisateljsku razinu. Njezine mogućnosti, čini se, nisu ništa manje od mogućnosti Irene Vrkljan, na primjer. Nadam se da će nas Andrea Zlatar u budućnosti iznenaditi s još nekoliko dobrih knjiga.

Rade Jarak